Poezija

Hvala Andemona



AERODROM

Prinudno sletanje...
beznadno čekanje
mutnim pogledom
milujem sjećanje
tražim sva lica
znana i neznana
što ispred ili iza mene stoje...
Buica misli razvaljuje
hodnike zarobljene prošlosti
u pomračenoj svesti
da li je to nešto moje
da li će izići ili se boji...
A samo tren prije
željela sam letjeti
plavim prostranstvom
neizmjerne nježnosti...
I pitanje...
Što u životu
ništa pravedno nije?
Što sila neka
nevidljiva,nepoznata
let u zamahu
zauvjek prekida...
A pogled luta...
traži,pamti,krije
očekuje
slijedeće polijetanje...

TI


Ti nikad nećeš znati
osjetiti
kako je biti sam
kad sobom hodaju sjene
oblaci žure nošeni
vjetrom tamne noći

I što je ponos...

dal' buica zelenog oka
što teče poput
potoka za proljetnjih kiša...

Dal' ova bol neprolazna
što dušom hara
k'o oluja poslije ljetnjih žega...

Dal' ova praznina u srcu
obavijena sivilom mreže paučine
satkane od sjećanja...

Dal' možda ćutanje
jer nikad priznati neću
koliko volim ...TE...

Zar je potreban razlog....

Buđena snenim maznim glasom...
mažena vrelim dahom...
opijena očaranim pogledom...
smirena nežnim dodirom...
obavijena maglom i tvojim bićem...
isprepletena pogledom tvojim...
istkana od tvojih poljubaca...
naslikana ivicom tvojih usana...
voljena ljubavlju tvoga srca...
sretna sam...
zbog sjaja u tvojim očima...
zbog mirisa tvoje kože...
zbog pogleda dečačkih očiju...
zbog nežnosti krila leptira...
zbog osmeha na tvojim usnama...
zbog otkucaja tvog srca...
zbog lepote tvoje duše...
zbog iskrenosti tvojih misli...
zbog dodira tvojih ruku...
volim te...
zar je potreban razlog?

Ti....

Ti si slika moje žalosne ljubavi,
ti si ukus prvog poljubca, ispod neba gde je Julija bila zavedena,
ti si jedan dodir, sanjivi pogled,
ti si andjeo, koji se djavolje sa mnom poigrao,
ti si moj veciti decak, u telu muskarca,
ti si rodjak Don Zuana,
ti si djubre, jedno i jedino, moje omiljeno,
ti si ono sto zovu nesretni splet okolnosti, prokletstvo, zlu ne trebalo....

Digao si me toliko visoko, i kad bih pala do zemlje bih se nazivela,
da je moje srce muzika, mogao bi da cujes sve ono sto sam mislila da bih tebi rekla,
da nisam vesta sa recima, ne bi ni tvoje dosle do izrazaja,
da sam znala da si "Lunja", "Mazu" u sebi bih ugusila dok ne prodje uzbuna,
al govorili su "svaka majka bi ga pozelela", "fin decko iz komsliuka"...

A secas li se, bila sam tvoja mala zvezda,
predmet obozavanja,
nista ti kod mene nije smetalo ni posle 10 sati razgovora
vratila sam te u doba tinejdzera,
u meni si video sebe, sportskog romanticara,
cak si i mami rekao i bila sam zvanicna...

Ti si si jedan pogresan korak,
ti si moja slabost,
ti si moja zelja za amnezijom
moja borba sa samom sobom,
ti si slatkorecivac, bez obraza, ti si svaka moja suza, cak i kada je bez razloga,
ti si ono sto potiskujem, al negde na pola zaboravim kako,
ti si kao dete, napravis nered, ostavis i odes, ni ne okrenes se, a vec pravis haos u susednoj sobi,
ti si nepopravljiv, a ja jos gora, sa belom zastavom na vratima......

Nije problem...

Nije problem sto sam dopustila da udjes u moj zivot,
problem je sto sada ne mogu da te izbacim,
Problem nije sto nisi vise tu,sto te nema,
vec sto te cekam,
kazu problem nije problem,
ali jeste kada boli,a resenja nema,
Problem nije sto si me lagao,
vec sto sam ti slepo verovala,
problem nije sto si se poigrao,
vec sto sam ta igracka bila ja,
Svideo si mi se i zavolela sam te takvog kakav jesi,
zato ko sam ja da bi te menjala?
Problem nije sto te volim,vec sto ti odjednom ne osecas isto.

Kako da te se resim,kad te vise nemam,
Kako da se udaljim od tebe kada si vec daleko,
Kako da te mrzim,kad te te takvog volim
Jel problem nije promeniti te,
vec je problem sto to ni ne zelim.

Problem nije sto me boli,
vec sto mi se svidja,
problem nije bol
vec njegovi tragovi,
problem nije sto si me povredio,
vec sto ja to zaboravljam,
problem nije kada kazes,
vec kada cutis,
problem nije sto si mi slomio srce,
vec sto se nisi ni okrenuo....