Tuzna prica

Pišem vam jer zaista mislim da nemam o kome o ovom problemu da pricam, koji me već dugo vremena muči.Ukratko cu pokusati objasniti moj problem.zovem se Romana,idem u 4.razred Opće gimnazije.Moj najveci problem u zivotu predstavljaju moji roditelji.Moj otac koji vec 3 god.nigdje ne radi,stalno igra kladionice,nervozan je..Moja majka se muci i vraća kredite koje je moj otac dizao.Ona radi na 2 radna mjesta samo kako bi vracala njegov kredit.Uvijek me probudi ujutro njihova svadja,uvijek se svadjaju oko novca,tata joj govori uvijek pogrdne rijeci,govoreci joj da je kučka,glupača,konjina...Stalno trazi od meme novca,ona vise kako ne moze da slusa,ona mu i dalje daje novac..mene to jako boli da uvijek udjem u svadju s njim,da bi me on na kraju ispljuvao i rekao mi iste te rijeci,kao i mami.Najvise me boli sto moja mama i dalje pati i i dalje zivi u nekom "sljepilu" ne videci nista oko sebe,smatra da je uredu to sto radi.Mene boli svaka njegova rijec.kuci kad se vratim iz skole,nedostaje mi uvijek smijesak,lijepa rijec,uvijek su namrgođeni,ljutiti,svadjaju se..osjecam u zadnje vrijeme,da ja to vise ne mogu da podnesem,nemam s kim o tome pricati.Imam starije 2 sestre koje su se udale i imaju svoj zivot.ponekad kad se desi problem(veća svadja),one kao razgovaraju s mojim ocem i onda sve kao prije..nista se ne mjenja.Strasno mi je tesko,psihicki imam osjecaj da sve ovo ne mogu da podnesem.Stalno sam u nekom grcu,uvijek tesko mi je disati,nesto mi se uvijek steze u grlu.Moja majka jednostavno prepustila se takvoj sudbini. Moj otac je unistio i meni i mojoj majci zivot.tek mi je 18 god. a moj zivot izgleda tako tuzan

Duso i sama sam se donekle pronasla u ovoj tvojoj prici nekad.. Zato jako dobro razumem tvoju nemoc i tugu.. Budi jaka molim te, jednom ce svemu doci kraj, moja majka je slično provela kraj oca..i mi sa njom, u tom haosu sam se i udala..za slicnog ali kad je kap prelila casu napustila sam sve i preuzela kormilo svog zivota u svoje ruke uz bozju pomoc i izvukla i majku.. sreca prati hrabre veruj, optimizam mnogo pomaze.. Ja i kad u meni kisa pada smesim se i svetu i sebi u ogledalu, autosugestija je mnogo dobra stvar, za sve lose reci sebi tako je moralo da bude i samo se bori dalje, ne okrecí se, jednom da svane mora!

draga ramona.

kao i andemona se pronalazim u ovoj prici.i ja sam rasla u porodici gdje je otac non stop psovao majku. i kod nas se sve vrtilo oko novca. radila sam od svoje 13e godine i dan danas mi govori kako mi je sve on ostvario. a sve sam ja sama placala,svake svoje majce sam sama plataila, svaki svoj mobitel. jedino bi mi mama ponekad nesto kupila. neljutim se na nju,jer ona se toliko muci da zaradi,. a on neradi. prima socijalno(u njemackoj) i to je to. al "ja sam vam sve ostvario".
isto tako sam se i ja uplicala kad bi se svadjali. nisu se moji samo svadjali, vec bi on tukao moju mamu. i onda bi meni psovao i boga i sve i bio i mene i slicno.

jedino sto mogu da ti kazem jer da izdrzis. sto manje se uplices ti je lakse. znam da je to mnogo tesko. skoro nemoguce. jer ti je ipak zao mame. ja sam svoju molila da se razvede i da zivimo same,al ona nije htjela. i vjeruj mi: nemozes tvojoj mami pomoci, jer ona je sebi izabrala svoj zivot. ako hoce da se razvede super, ako nece, nemoj se vis emjesat. upali muziku na mp3 i pusti je glasno. znam da te mnogo boli i srce ti se cjepa. al pricekaj.

mog oca je promjenilo to sto sam se udala, i nisam ostala u blizini, vec sam namjerno otisla oko 400 km od mojih, da moj muz to negleda. i tako sam im rekla"idemo 400 km od vas da moj muz ne gleda kako se ponasas prema mami" i od tad je svatio da je dzubre. i mama kaze da je bolji prema njoj i moli me da se preselimo blize njima... al necemo.