Moja poezija

Tinchi ..odlicne pesme....
Cekamo jos

Mnogo puta htedoh pasti,ali mi ti pruzi ruke,mnogo puta videh tamu ali mi ti donese sunce,mnogo puta mislih da je kraj ali mi ti pokaza novi pocetak,mnogo puta izgubih se ali mi ti pokaza put,mnogo puta zatvorih vrata svoje duse ali ih ti otkljuca.......mnogo puta se pitam sta bi bilo da nisi usao u moj zivot i tada shvatih da sam najsrecnija osoba na svetu jer imam tebe.........Mom dragom suprugu

Divnooo

Ja sam se jutros probudila sa neobjasnjivim osecanjem i samo su mi se u glavi redjali stihovi....morala sam da ih podelim sa vama....a oni su za mog malog prikolicu...

Zamisljam ti oci,snene i sjajne
kao dve zvezde u noci sto sjaje.
Zamisljam ti usne,sitne i slatke
i osmeh sto se iz srca daje.
Zamisljam ti ruke,nezne i krhke,
kao dva pupoljka mladoga cveca.
Kada bi znao koliko mi znacis,
i da na svetu si najveca sreca.
Zeljno te cekam kada ces doci
da te na grudi privijem svoje,
da se za tebe borim i zivim,
jer ti si radost,jedino moje.

Citam sve ovo ovde napisano...i razmisljam kako covek u trenutku svoje najlepse ili najtuznije osecaje pretvori i najlepse stihove!

Sanjuskaaaaaa divno je... Mi sve jedva cekamo Prikolicu!!!

Tuga je tuga,
i nije baš neka druga,
kao što sve dva lica ima,
i tuga ima lice od dima.
Fazon je samo
sačekati da prodje
da se dim razidje
da za život zadje.

Mishu,ove je prelepo Obavezno sachuvaj da prikolica prochita kad poraste

Sve ima početak,
a bogme I kraj
tako I tuzi ima kraja …
a vala I sreća početak ima
i tako tuga u sreću predje
pa opet sreća sustigne tugu
putuju skupa a sve u krugu
jureći tako jedna drugu.

Vazda bilo a i biće
I lovaca a i plena
Pa kad lovcu padne mrena
Tad se stušti naspram plena.

Plen je kao, svaki drugi
Tih, uplašen pa tad beži
U većini slučajeva
Lovac reži a plen beži.

Mi, savremene glupače

Mi, savremene glupače
koje stojimo na balkonima mladosti
čekajući princa na bijelom konju
volimo,
a ni samo nismo voljene
plačemo iz strasti,
možda malo suludo,
možda malo previše..

Mi, savremene glupače
vjerujemo u velike ljubavi sa filmskih platana
bijelim velom strpljivo čekajući
da nam ruža padne na srce
i bijelo u crveno pretvori.

Mi, snenih trepavica
ne umijemo davati niti jedan procenat
manje od stotinu
niti tražiti isto toliko zauzvrat...

Mi čekajući ponoć
da zaživi bajka
koja se zorom prekida
gledamo kako prolaze vozovi djetinjstva
kako blijede dani
na obzorju uspomena

Mi, savremene glupače
barem znamo
za šta živimo.

Ovu pjesmu nisam napisala ja, nego moja drugarica, meni se svidjela pa sam je podjelila s vama.

Paradoks

Trčala sam u suprotnim smijeru
od sebe
po mokroj cesti
bježeći od uspomena
hvatajući izgubljeni dah
ohrabrivala pluća
da dišu
srce
da se ne gubi
sklanjala svoje oči
da se ne sjećaju tvojih
trčala sam zamršene kose
iz koje su ispadale latice
spašavajući moju nazeblu dušu
da se ne bih opet razboljela u proljeće
Trčala sam
i na uglu se
sudarila
s tobom...

To možda bilo je nekad
drukčije malo stoje stvari sad
promenile se i uloge i scena
nastupila su moderna vremena
ali što da o tome pričam ja
pa svako vidi svako zna
kako se danas ponaša žena

dragi moji evo i mene napokon sa vama zavrsila mi je i promocija knjige tragom snova bilo je stvarn o predivno pa sam onda i osvojila nagradu sliku lazara subotickog zemunca sa pjesmom cetiri godisnja doba koja je osvojila 4.mjesto na konkursku kapije ljubavi i tako...malo je bilo desavanja pa nekih jos knjizevnih vecerui pa evo sad malo odmora vidm da ste se nadovezali na moju temu super vazno da je neko prvi zapoceo temu ...divne su vam pjesmice samo tako nastavite...pisite sve ono sta vampadne na pamet...sad cemo biti cesce u kontaktu...sve vas pozdravlja vasa pljoska

evo i pjesme koja je osvojila 4.mjesto na konkursu kapije ljubavi

Cetiri godisnja doba

Zagrli me u proljece
kad se sunce probija kroz grane
znam,opet boljece
dok se ne probude slike stare.

Zagrli me u ljeto
kad sve na juli mirise
gdje nam se trag izgubio
i kad je ljubav izmedju nas prestala da dise.

Zagrli me bojama jesenjim
neka nas vjetar sa liscem ponese
i da se stope svi moji dodiri sa njim
a rijeka sjecanja ce sve to da odnese.

Zagrli me u zimu
kada hladne pahulje veju
cekacu te na starom mjestu
tamo gdje uspomene ostaju.

autor:pljoska

pozdravljam vas dragi moji ide pljoska za beograd pa kad se vratim opet tamo u septembru cucemo se...a vi do tada stvarajte lepe stihove

Pljoskaaaaaaaaa! Bas je lepa pesma!
I konacno promocija knjige! E svaka ti cast!
Joj sto bih ja to volela!
A i volela bih da vidim tvoju knjigu!
Lepo se provedi i pisi naaaaaam!!!

hvala tini
uskoro novi stihovi i misli pozdrav svima

evo nesto novije od mene za sve vas ovde puno pozdrava saljem

Bez tebe

Bez tebe
kao da vise
nema snova.
Pricam sa zvukovima
koji dolaze
I koji se spustaju
I ulaze u sobu.
Padaju mi na noge
da ih osjetim.
Ledene I mokre tackice
koje su bezbojne.
Upijaju se u pore koze
i bivaju rastocene u meni
I dalje teku.
A ja zelim da budes dio toga.
Da mi das snage da ih sakupim ,
da ih ulovim ,
da ih pogledam.
Da mi skliznu niz ruku.
Zelim ti dati dio tog dozivljenog
dogadjaja da ga osjetis
I kazes mi kako je I u tebi
to isto poteklo.
Bez tebe postajem cvrsca.
Pocinjem sebe pripremati
na nestvarni pocetak
ali samo u nekim spisima
koji stoje u fioci
da ne pada prasina po njima.
Ti spisi su pisma koja su stizala postom,
koja su mi otvarala neke nove ideje,
mozda neka nova nadanja.
A mozda su mi pomogla da se trgnem
iz svog kruga u kojima sam bivala zatvorena
bilo mi je lijepo,
jer nisam imala nista drugo
sem jedne bolne tacke
koja mi je uvijek stajala
otvorena u srcu.
Sad kada toga vise nema
pitam se sta me to probudilo?
Znam samo da si mi pomogao
da opet budem ono sto
sam bila pre.
Dao si mi snage
I unio topline
I ljubavi
u moje
ceznute ponore
za tobom.

Daliborka Pesut Mandic

drustvo opet sam sa vama nadam se da cemo sad biti cescce u kontaku evo nesto novije od mene za sve vas ovde koji ste obnavljali ovu temu hvala puno svima puno vas sve pozdravljam ....

Skrivena ceznja

Samo da si tu
kada misli krenu
ka tebi
kada ne mogu
da se sa osjecanjima
sama borim ,

Samo da si tu
i onda kada
lavine ljubavi
se prospu i kad
pozelim da ti kazem
koliko te volim,

Samo da si tu
da mi tiho
sapuces
rijeci
koje se lome negdje
u mom srcu ,

Samo da si tu
kada me dusa
na suze tjera
i onda znam samo
da jos u snovima
mozemo biti zajedno,

Samo da si tu
da se savijem
u tvom skutu
cekaj me tamo
u zasjencenom
kutu
gdje se srivam
i zagrcem se
tvojim kaputom.

Samo da si tu
da budemo stopljeni
u tacku jednu
u srcu ljubavi.

pljoska