Datum unosa: Petak 16.12.2011, 21:19, Naslov:
Imala sam spontani pobacaj u pocetku treceg mjeseca trudnoce..To ne bi htjela nikome pozeljeti..Jako sam se trudila drzati dobro,da nitko ne vidi kako mi je tesko..Dan prije kiretaze moji su roditelji po prvi puta dosli nam u posjetu (trebali su doci tjedan poslje medjutim kako se to desilo htjeli su biti uz mene - hvala im) ..Medjutim u tim trenutcima kad sam najradje htjela sam biti..morala sam trpiti svekrvu koja mi se mjesala u sve zivo,ona je htjela docekati moje roditelje,skuhati im,ocistiti stan koji je vec blistao..Pokusavala je pomoci ali ja to nisam zeljela ni mogla joj objasniti..Dok smo muz i ja otisli po mamu i tatu ona je iskoristila priliku da mi preturi stans,kopa po vesu,pegla gacice..ozbiljno ZENA MI JE CACKALA PO DONJEM VESU..Stres je bio na maksimumu..Svjesna da u sebi nosim mrtav plod morala sam sjediti i gledati svekrvu kako mojima iznosi svoje doktorke mudrosti...Sto je najgore od svega muz je otisao u nocnu smjenu (radi u bolnici) a ja sam ostala da trpim svekra i svekrvu umjesto da na miru posjedim sa svojim roditeljima,objasnim im sta se dogodilo,mozda se isplacem na maminom krilu..Nisam cak ni to mogla..U jutro sam vec bila u bolnici..citav dan sam tamo provela i jedva cekala kuci da odem..Moja svekrva je inzistirala da dodjemo kod njih na kavu i narucene gotove pizze... Svijet mi se rusio..krivila sam sebe za sve dugo vremena...pokusavala sam shvatiti zbog cega li se to dogodilo..Nakon nekog vremena dosla sam do zakljucka da taj period zivota od trenutka kad sam saznala da sam trudna pa do abortusa je za mene bio pakao..Svakodnevne svadje s muzem zbog njegovih roditelja,njihovo maltretiranje,uplitanje u zivot jednom mladom bracnom paru..Jedan dan sam skoro muza i napustila..nimalo nisam imala vremena da u toj trudnoci uzivam..Niceg lijepog osim bola se ne sjecam...jesam li ja samo kriva?? Moja svekrva je na kraju rekla hladno da sta se stresam...to nije bila bebe vec zametak kao..Da to se desilo i njenoj nekoj rodici,,da je to zbog mene i ineke upalice koje sam utrudnoci imala!!! Ludjaci...zbog stresa i briga sam sigurni i pobacila...necu im to svima nikada oprostiti,,ni njima ni sebi.. Sad se bojim ponovno zatrudjeti..bojim se da se opet nesto lose ne desi..Rekla bih svim trudnicama na ovom forumu...cuvajte se..Izbjegavajte stres,uzivajte u tom malom bicu u sebi..nedajte da vam ti itko pokvari..vi ste odgovorne..To je nesto neopisivo..Ako Bog podari ja cu drugi puta biti pametnija...Izvinite sto sam se raspisala ovako,,,dugo to u sebi nosim