Zrak je bio ispunjen mirisom svježe mljevene kafe i lagano zagorenog tosta. Lily se provlačila između stolova, pažljivo držeći pladanj u svojim tankim rukama. Već tri godine radila je ovdje s tihom, nepokolebljivom predanošću.
Povučena i gotovo neprimjetna, vodila je jednostavan život na rubu grada, gdje se brinula o svojoj bolesnoj majci.
— „Hej, Lily!“ — dobacio je jedan gost podrugljivim tonom. „Nemoj mi proliti tu vrelu kafu!“
Prostorijom se prolomio smijeh, ali Lily nije reagovala. Nastavila je posluživati goste mirno, gotovo mehanički, pa se zatim tiho povukla prema šanku.
Tog jutra, u kutu pokraj prozora, sjedio je stariji muškarac u maskirnoj uniformi. S prosijedom kosom i pogledom punim sjećanja, polako je ispijao svoju kafu — koja se već gotovo ohladila. Njegov pogled, međutim, nije silazio s Lily; pratio je svaki njezin pokret.
Kad se sagnula da podigne ubrus koji je pao na pod, rukav joj se spustio, otkrivajući tetovažu: crnog sokola koji u pandžama drži medicinski križ.
Veteran se ukočio. Šoljica mu je ostala visjeti u zraku. Taj simbol… prepoznao ga je.
Naglo je ustao, prišao i uhvatio je za zapešće, povukavši rukav naviše da vidi cijeli crtež.
— „Odakle ti ta tetovaža?“ — pitao je oštrim, promuklim glasom.
Lily se trznula, pokušala se nasmiješiti, ali joj je glas drhtao.
— „Oh… samo sam je našla na internetu. Svidjela mi se slika, pa sam je napravila.“
— „Laž!“ — odjeknuo je njegov glas kroz cijeli kafić. „Znam tačno što taj simbol znači!“
Zastao je, pa tiše, gotovo s bolom dodao:
— „Taj amblem… nosila ga je samo jedna osoba. I poznavao sam čovjeka koji ga je imao prije tebe.“
Lilyn dah se prekinuo. Pogledala ga je širom otvorenih očiju.
— „Moj otac je imao tu tetovažu,“ prošaptala je. „Umro je kad sam imala pet godina. Majka mi nikad nije mnogo pričala o njemu… Napravila sam je da ga ne zaboravim.“
Veteran je polako sjeo, ruke su mu se tresle.
— „Tvoj otac… bio je moj zapovjednik,“ izgovorio je slomljenim glasom. „Bili smo zajedno na tajnoj misiji. Tog dana dao je život da spasi moj. Ja sam jedini preživio… Nisam znao da ima kćer.“
Kafić, koji je dotad bio ispunjen bukom, odjednom je utihnuo.
Lily je spustila pogled, boreći se sa suzama. Veteran joj je nježno dotaknuo ruku.
— „Nikada ne skrivaj tu tetovažu,“ rekao je tiho. „To nije samo crtež. To je sjećanje na hrabrost tvog oca — i dokaz da njegovo nasljeđe još uvijek živi u tebi.“
