Zrak je bio ispunjen mirisom svježe mljevene

Zrak je bio ispunjen mirisom svježe mljevene

Zrak je bio ispunjen mirisom svježe mljevene kafe i tek prepečenog hljeba. Lily se vješto provlačila između stolova, s poslužavnikom uravnoteženim u nježnim rukama. Već tri godine radila je ovdje, tiho i predano, bez ijedne žalbe.

Povučena i skromna, vodila je jednostavan život na rubu grada, gdje je brinula o svojoj bolesnoj majci.

— „Hej, Lily!“ — dobacio je jedan gost podrugljivim tonom. „Pazi da ne prospeš tu kafu po meni!“

Smijeh se razlio prostorijom, ali Lily nije reagovala. Nastavila je svoj posao smireno, gotovo mehanički, i povukla se prema šanku.

Tog jutra, u kutu kraj prozora, sjedio je stariji muškarac u iznošenoj maskirnoj jakni. Kosa mu je već posijedila, ali pogled je ostao oštar i pronicljiv. U rukama je držao šoljicu kafe koja se polako hladila, dok je pratio svaki Lilyn pokret.

Kad se sagnula da podigne salvetu koja je pala na pod, rukav joj je skliznuo, otkrivajući tetovažu: crni sokol koji u kandžama drži medicinski krst.

Veteran se ukočio. Ruka mu je zadrhtala, a pogled se smrznuo na njenoj ruci. Taj simbol… poznavao ga je.

Naglo je ustao, prišao i uhvatio je za zapešće, pažljivo ali odlučno.

— „Gdje si napravila tu tetovažu?“ — upitao je promuklim glasom.

Lily je zatreptala, pokušavajući se nasmiješiti.

— „Oh… vidjela sam je na internetu. Svidjela mi se slika, pa sam je kopirala.“

— „Lažeš!“ — izgovorio je grubo, a njegov glas odjeknuo je prostorijom. „Znam šta taj simbol znači!“ 😱

Neko vrijeme ju je gledao u tišini, pa dodao tiše:

— „Taj amblem… vidio sam ga samo jednom. Nosila ga je jedna osoba. Čovjek koji ga je imao… bio mi je zapovjednik.“

Lilyn izraz se promijenio. Oči su joj se raširile, a glas joj je zadrhtao:

— „Moj otac je imao tu tetovažu… Umro je kad sam imala pet godina. Majka mi nikada nije pričala mnogo o njemu. Napravila sam je da ga se sjećam.“

Veteran je zastao, korak unazad, pa sjeo. Ruke su mu drhtale.

— „Tvoj otac… spasio mi je život,“ rekao je jedva čujno. „Bio je pravi heroj. Tog dana, on je ostao — ja sam preživio.“

Kafić je utihnuo. Zvuk aparata za kafu i šum razgovora su nestali.

Lily je spustila pogled, boreći se sa suzama. Veteran je tiho ustao, položio ruku na njeno rame i rekao:

— „Nikada nemoj skrivati tu tetovažu. To nije samo crtež. To je priča o hrabrosti — i sjećanje na čovjeka koji ti je dao sve. Ti si njegov trag, Lily… i njegovo najveće nasljeđe.“