Znoj joj je klizio niz sljepoočnice dok je gasila televizor. Ruke su joj se tresle, ali u grudima je osjećala olakšanje kakvo nikada ranije nije doživjela. Nije željela slavu, niti da itko zna njezino ime – dovoljno joj je bilo što je Viktor živ i što je istina napokon izašla na vidjelo.
Te noći, dok je Märk mirno spavao, Katalin je sjedila uz njegov krevet i gledala ga. Znala je da ga je spasila od sudbine da odraste u svijetu u kojem nepravda pobjeđuje. Njezina borba, njezina šutnja i hrabrost pokazale su da i mali čovjek može srušiti zidove moći.
Nora je, nekoliko tjedana kasnije, završila na naslovnicama – ovaj put u lisicama. Uprava se raspala, a ime obitelji Veres zauvijek je nosilo ožiljak izdaje.
A Katalin? Ona je nastavila raditi tiho, posvećeno, s istom onom snagom koja ju je vodila kroz najmračnije dane. Znala je da neće svi pacijenti preživjeti, ali naučila je nešto što nikada neće zaboraviti:
💡 Ponekad dovoljno hrabrosti ne znači promijeniti svijet – nego spasiti jedan život.
I baš taj jedan život može promijeniti sve.
