Želim podijeliti kratku priču o svom mužu. Ovisan je o poslu, uvijek umoran i često misli da mu naporan rad daje pravo na posebne privilegije. Razumijem da se trudi, ali biti majka i brinuti o djeci nije ništa lakše.
Prošli mjesec spremali smo se za putovanje kod njegove obitelji – mislila sam da će to biti prilika da se svi zajedno opustimo. On je preuzeo zadatak da rezervira karte. Nisam ni slutila što će se dogoditi!
Na aerodromu, dok sam pazila na djecu i prtljagu, pitala sam ga gdje su naša mjesta. Bio je previše zaokupljen telefonom da bi odgovorio, a onda je, s nelagodnim osmijehom, priznao da je sebi i svojoj majci rezervirao prvu klasu, a mene ostavio s djecom u ekonomiji.
Dok su oni zauzimali udobna sjedala, ja sam smišljala plan kako da mu vratim. Tada sam se sjetila – njegov novčanik je kod mene! Spremila sam ga u svoju torbu tijekom sigurnosne kontrole i sada sam uživala gledajući ga kako se nervozno pretražuje po džepovima.
Dva sata kasnije došao je do mene, očajan. Samo sam mu pružila 20 dolara i podsjetila ga da uvijek može pitati i svoju mamu.
Naučila sam ga lekciju na svoj način – a sebi priuštila mali trenutak slatke pravde.
