Zaljubila sam se u novog kolegu – iako je bio oženjen. Odmah smo osjetili snažnu privlačnost, a već nakon prvog sastanka rekao mi je da me voli. Govorio je loše o svojoj ženi, spominjao razvod, tvrdio da s njom više ne može da funkcioniše.
Danas sam trudna s njegovim djetetom, a onda me, potpuno neočekivano, nazvala njegova bivša žena.
Umjesto ljutnje, uvreda ili optužbi, obratila mi se mirno. Predstavila se i rekla da zna sve o meni, te predložila da se nađemo na kafi. Iznenađena i radoznala, pristala sam.
Na tom sastanku saznala sam da su se ona i moj dečko razveli još prije tri mjeseca – što mi nikada nije rekao. No, ono što me najviše zateklo bio je njen prijedlog: izrazila je želju da naša djeca (ona ima tinejdžere) upoznaju svog budućeg brata ili sestru i da održe kontakt.
Rekla je da želi da njena djeca budu uključena, jer smatra da im to može pomoći da izgrade zdrav odnos i prema ocu i prema novom članu porodice.
Iako sam bila zatečena njenim mirom i pristupom, ne mogu da se oslobodim osjećaja nelagode. Nisam sigurna da bih ja mogla biti toliko smirena da sam bila na njenom mjestu. Još uvijek nisam rekla svom dečku da me kontaktirala njegova bivša.
Zbunjena sam. Nisam znala da je razveden. Nisam sigurna šta sve ovo znači za mene, našu vezu i dijete koje dolazi. Nalazim se u situaciji za koju nisam bila spremna – između emocija, istine i nepoznate budućnosti.
