ZABRANJENA ISTINA

ZABRANJENA ISTINA

Te noći nebo je plakalo. Kiša je nemilosrdno tukla po putu dok je Ana vozila ka gradu, bježeći od bola koji je nosila već tri godine. Njen brat Marko nestao je nakon saobraćajne nesreće — auto je pronađen, ali njega nije bilo. Policija je nagađala da možda luta negdje s amnezijom, no potraga je ubrzo prekinuta. Ana je ostala sama.

U oluji koja je te noći besnila, naišla je na muškarca bez svijesti na ivici puta. Bio je ranjen, prljav i promrzao. Bez razmišljanja, odvezla ga je u obližnju seosku bolnicu. Nakon sedmice dana, probudio se — ali nije znao ko je. Totalna amnezija. Doktor mu je dao ime Nikola.

Ana ga je posjećivala svakodnevno. Između njih se stvorila tiha, duboka povezanost. On bez prošlosti, ona bez budućnosti. Kad je odlučila da mu izmisli identitet — da je njegova sestra i da se zove Nikola, stolar iz obližnjeg sela — znala je da to nije ispravno. Ali strah od gubitka bio je jači.

Vremenom, njih dvoje su se zaljubili. Oženili su se, dobili sina i živjeli mirno. Ana je vjerovala da je sudbina napokon bila blaga prema njoj. Ali jednog dana, dok je čistila kuću, pronašla je staru kutiju s alatima. Dno je bilo labavo. Ispod njega, svežanj pisama i izblijedjela fotografija.

Na slici je bio mladić koji liči na Nikolu — isti osmijeh, iste oči, isti ožiljak. Na sebi je imao uniformu, a pored njega je stajala djevojka. Pisma su bila potpisana s “Tvoj M.” i datirana prije četiri godine — godinu dana prije nego što je Ana pronašla “Nikolu”.

Srce joj je zastalo. Taj “M.” bio je Marko. Njen brat. Čovjek kojeg je oplakivala. Čovjek s kojim sada živi. Čovjek s kojim ima dijete.

Kad se Nikola — ili Marko — vratio kući, sve mu je bilo jasno. “Setila si se,” prošaptao je. “Ne ja,” odgovorila je Ana. “Ti si se setio.” I tada je priznao. Sjećanja su mu se vratila odavno. Znao je ko je, znao je sve. Ali nije mogao da joj kaže — nije mogao da je izgubi. Ljubav prema njoj bila je jača od razuma, jača od istine.

Njihov svijet se srušio. Rastali su se bez riječi, noseći na duši tajnu koju niko nikada neće saznati.

Ana je ostala sama sa sinom i teretom koji je pretežak za bilo koje srce.

Jer istina koju je tražila — bila je istina koju nije smjela znati.