Većina prolaznika toga dana nije ni primijetila djevojku koja je stajala ispred suda. Tinejdžerica, s mobitelom u ruci i suzama koje su natapale rukave, šaptala je kroz drhtaj:
„Molim vas, neka netko dođe. Bilo tko. Žele me vratiti. Nitko mi ne vjeruje.“
Nitko nije zastao. Nitko nije slušao.
Osim jednog motorista.
Big Mike — čovjek koji je izgledao kao da može srušiti zid golim rukama — sagnuo se i tiho je upitao:
„Tko te pokušava vratiti, dušo?“
Djevojka, Maya, podigla je pogled. Rekla je da je njezin otac, policijski narednik, unutra — i da se pred svima prikazuje kao junak. Udomiteljica koja se brinula za nju bila je uhićena, a ona je ostala sama.
Big Mike nije čekao. Poslao je samo jednu poruku.
Nekoliko minuta kasnije, sudnica je zatreperila od zvuka motora.
Četrdeset i sedam motorista, u crnim kožnim jaknama, ušlo je zajedno.
Sudac je zastao s čekićem u zraku, a Mayin otac izgubio samouvjereni osmijeh.
Maya je, okružena njima, po prvi put stajala uspravno.
Sudski službenik je nervozno rekao:
„Na ročištima za skrbništvo smije prisustvovati samo obitelj.“
Big Mike prekriži ruke.
„Mi smo joj ujaci.“
„Sva četrdeset i sedmorica?“ promucao je službenik.
Snake, motorist s ožiljkom na licu, nasmijao se:
„Lijepa mala obitelj. Imaš li problem s tim?“
Atmosfera se promijenila. Teške čizme i kožne jakne ispunile su klupe.
Sudac, poznat po tome da štiti policajce, sada je šutio.
Na jednoj strani sjedio je Mayin otac, okružen odvjetnicima.
Na drugoj, Maya — sama.
„Gdje ti je odvjetnik?“ upita sudac.
„Ne… ne znam“, prošaptala je.
Tada se Tank, krupni biker s tetovažama, uspravio:
„On ima odvjetnika, medalje i moć, a ona stoji sama? To vam je pravda?“
Sudac udari čekićem.
„Sjednite ili ću vas kazniti zbog nepoštovanja suda!“
Tank mirno odgovori:
„Samo naprijed. Ali nećemo dopustiti da je zgaze.“
Tišina. Pogledi su pali.
Sudac napokon popusti:
„Dodjeljujem joj odvjetnika po službenoj dužnosti.“
U sudnicu je ušla mlada odvjetnica.
Maya ju je pogledala s olakšanjem.
„Samo želim biti na sigurnom. Ne želim se vratiti tamo“, rekla je.
Iza nje, četrdeset i sedam motorista stajalo je kao zid.
Kada je stigla udomiteljica, objašnjavajući da ju je policija zadržala bez razloga, nastao je šapat. Sudac je na trenutak zašutio, a zatim presudio:
„Zahtjev za skrbništvo se odbija. Djevojka ostaje u udomiteljskoj obitelji.“
Maya je zaplakala od olakšanja.
Van sudnice, motori su zagrmjeli.
Dok su je ispraćali, svjetla su gorjela, a Maya je znala — tog dana nije samo dobila pravdu.
Dobila je četrdeset i sedam ujaka koji će je čuvati.
Zauvijek.
