Kada sinoć nisam umrla — neću nikada!
Ustajem usred noći da odem do WC-a, a vrata zaključana, svjetlo upaljeno unutra. Pomislim: „Ma sigurno je sestra ustala, a da nisam primijetila.“
Vratim se u sobu — a ona spava kao zaklana!
Probudim je i ispričam joj šta se desilo.
Zajedno odemo do WC-a, otvorimo vrata, unutra mrak, svjetlo ugašeno, nema nikoga.
WC nema ni prozor, nema nikakav drugi izlaz, apsolutno niko nije mogao da uđe ni izađe.
Sestra tvrdi da sam vjerovatno sanjala — ali znam da nisam.
