Upoznao sam djevojku u periodu kada sam već imao suprugu i kćerku od četiri godine. Donio sam odluku da napustim porodicu, iako me supruga molila da ostanem barem zbog djeteta. Govorila je da ne moramo živjeti kao bračni partneri, niti dijeliti istu sobu, samo da naša kćerka ima oba roditelja uz sebe. Nisam je poslušao i otišao sam, a posljednja slika koju nosim u sjećanju jesu suze supruge i tužan pogled kćerke.
Nedavno smo se ponovo sreli. Šetala je s kćerkom i muškarcem za kojeg pretpostavljam da je njen suprug. Naši pogledi su se sreli, u njima je bila prošlost, a zatim je svako nastavio svojim putem.
