porodila sam se prije četiri mjeseca, carskim rezom donijela na svijet dvije prekrasne djevojčice. Umjesto sreće i mira, od samog početka osjećala sam nemir. Ponašanje mog supruga, s kojim sam u braku već pet godina, činilo mi se čudnim. U početku sam to pripisivala novim obavezama i promjenama koje su došle s prinovama, ali s vremenom sam sve više sumnjala da postoji druga žena.
Zamolila sam najbolju prijateljicu da mi pomogne i malo obrati pažnju na njega – gdje ide, s kim se viđa. Nakon nekoliko dana rekla mi je da ništa nije primijetila. Ipak, nisam mogla vjerovati njenim riječima, jer me unutrašnji osjećaj stalno upozoravao.
Nedavno sam uključila opciju na njegovom telefonu koja mi šalje njegovu lokaciju. Jučer sam vidjela da se nalazi na prilično neobičnom mjestu – hotel na rubu grada. Ostavljam djecu kod mame i odlazim tamo. Na recepciji sam se snašla, pravila sam se da žurim i da sam zaboravila broj sobe. Na sreću, pustili su me.
Pokucala sam na vrata i nakon par sekundi ugledala muža. Kad me je vidio, lice mu je problijedjelo. Bez riječi sam ušla unutra i zatekla prizor koji me slomio – moja najbolja prijateljica, žena kojoj sam najviše vjerovala, sjedila je u toj sobi.
Vratila sam se kući i izbacila sve njegove stvari. Odlučna sam da više nikada ne vidi naše blizanke. Moj otac je advokat i vjerujem da ću uspjeti zaštititi svoju djecu. On je izgubio sve moje povjerenje i mjesto u našem životu.
