“U toaletu jednog restorana susrela sam djevojku izuzetne ljepote, s predivnom frčkavom kosom. Kada sam se vratila za sto, prijateljici sam namjerno, jasno i glasno, rekla koliko je bila lijepa – ne iz puke zapanjenosti, već sa željom da njen dečko, koji je sjedio za stolom pored našeg, čuje.
Htjela sam mu, možda podsjetnički, uputiti poruku: ‘Pogledaj koga imaš pored sebe.’ Bio je to mali kompliment, upakovan tako da probudi ponos u njemu – ako ga već nije bio svjestan. A njoj, nadam se, da pruži još jedan razlog da se osjeća posebno.”
