U stanu preko puta svjetlo je uvijek bilo upaljeno, iako niko tamo nije živio godinama

U stanu preko puta svjetlo je uvijek bilo upaljeno, iako niko tamo nije živio godinama

Maria se uselila u novu zgradu prije šest mjeseci, u stan na petom katu s pogledom na susjednu zgradu. Svake večeri voljela je sjediti kraj prozora, pijuckati čaj i promatrati svjetla grada. No ubrzo je primijetila neobičnu stvar – u stanu točno preko puta, svjetlo je uvijek bilo upaljeno, danju i noću, bez prekida.

Isprva je pomislila da je to možda neki kvar ili nepažnja, no nakon nekoliko tjedana čula je priču od susjeda u liftu. Stan je navodno prazan već godinama, a vlasnik je preminuo prije desetak godina, bez nasljednika.

Ipak, svjetlo se nije gasilo, zavjese se nisu micale, a ponekad joj se činilo da vidi sjenku osobe iza prozora. Jedne noći, probudila se i vidjela kako se zavjesa lagano njiše, a u prigušenom svjetlu ulične lampe nazirala se ljudska silueta.

Zabrinuta, Maria je kontaktirala upravitelja zgrade. Potvrdili su da je stan zaključan i prazan, a električar je predložio da možda postoji kratki spoj koji drži svjetlo upaljenim. No Maria nije vjerovala – kako bi kratki spoj mogao pomjerati zavjese?

Tjedan dana kasnije, vraćajući se kasno kući, primijetila je da su vrata praznog stana odškrinuta. Unutra je zatekla prašnjav, napušten prostor sa starim tapetama i paučinom, ali u sredini sobe stajala je moderna, upaljena lampa koja nije odgovarala ambijentu.

Pored lampe nalazila se uokvirena fotografija. Kad ju je pogledala bliže, prestravila se – fotografija prikazuje upravo njezin stan i prozor s kojeg je promatrala.

Maria je pobjegla iz zgrade i više nikada nije pogledala prema tom prozoru. Kasnije joj je uprava potvrdila da je struja u tom stanu odavno isključena, ali svjetlo je i dalje neobjašnjivo ostajalo upaljeno.

Ponekad je bolje ne znati tko te posmatra iz tame.