U povratku kući, nakon napornog dana, čovjek se zaustavlja na starom planinskom putu kad ugleda ogromnu medvjedicu kako sjedi uz rub ceste. Strah mu obuzima tijelo, ali u trenutku kad medvjedica podigne šapu i mahne — sve se mijenja.
Umjesto prijetnje, u njenom pogledu osjeti molbu. Polako je slijedi u šumu, i tamo otkriva medvjedića kojem je glava zaglavljena u plastičnu teglu od kikiriki putera. Neko ju je bezbrižno bacio pored puta — a sad je to skoro koštalo mladunče života.
Sa strepnjom i pažnjom, čovjek uspijeva da skine teglu. Medvjedica mu uzvrati pogled pun tihe zahvalnosti, prije nego što s mladunčetom nestane među borovima.
Na putu ostaje čovjek, svjestan da je upravo svjedočio nečemu što briše granicu između straha i saosjećanja — trenutku u kojem divljina pokazuje svoje najnježnije lice.
