Bio je običan dan u domu za starije, dok iznenada medicinska sestra nije obavijestila staricu u invalidskim kolicima da ima posjet. Iznenađenje je bilo nevjerojatno — u sobi za posjete stajao je veliki smeđi konj s raskošnom grivom.
Konj je mirno stajao dok je starica pružila ruku i zagrlila ga oko vrata. Suze su same tekle niz njezine obraze, a konj je spustio glavu, dopuštajući blagi dodir. Ostali štićenici i osoblje doma gledali su u nevjerici.
Žena je objasnila da to nije običan konj — odrastala ga je kao ždrijebe i dvadeset godina proveli su zajedno. Nakon što je prebačena u dom, konj je patio i prestao jesti, shvativši da tuguje za njom.
Tjedan dana nakon susreta starica je preminula, ali imala je priliku oprostiti se sa svojim vjernim prijateljem. Konj je, zauzvrat, ponovno pronašao mir, znajući da je posljednji put bio uz svoju gospodaricu koju je volio svim srcem.
