U današnjem članku vam donosimo potresnu priču o starcu kojeg su njegova vlastita djeca napustila u šumi, ostavljajući ga da umre, ne sluteći da će mu upravo divlja životinja — vuk — postati spasitelj.
Šuma je tonula u gustu tamu. Na vlažnom tlu, podno starog hrasta, sjedio je iznemogli starac. Ruke su mu drhtale od hladnoće, a oči bile pune bola. Djeca su ga dovela ovdje i ostavila, želeći da im što prije pripadne nasljedstvo.
Noć je bila tiha, a u daljini se čulo zavijanje vukova. Starac je znao da mu je kraj blizu. Ipak, umjesto napada, pred njim se pojavio vuk koji se nije ponašao kao predator, već kao stari znanac.
Približio mu se, tiho zaječao i dopustio mu da ga dotakne. Tada se starac prisjetio — prije mnogo godina oslobodio je mladog vuka iz zamke krivolovca. Životinja je tada pobjegla, ali nije zaboravila dobrotu.
Sada se vratila da mu uzvrati. Vuk je pomogao starcu da se osloni na njega i ponio ga kroz šumu, sve do prvih kuća u selu. Ljudi su svjedočili prizoru koji će pamtiti cijelog života — divlja zvijer donijela je čovjeka na sigurno.
Starac je, sklopljenih ruku i suznih očiju, shvatio istinu: ponekad životinje imaju više srca i zahvalnosti nego oni kojima dajemo sve od sebe.
