Advokatska kancelarija bila je ispunjena tišinom i mirisom starog drveta dok su Marko i Ivan, sinovi nedavno preminulog Lazara Kostića, čekali da čuju očevu poslednju volju. Navikli na luksuz, očekivali su jednostavnu podjelu nasljedstva i potvrdu da će porodična imperija preći u njihove ruke.
Njihovo iznenađenje bilo je ogromno kada je na čitanje testamenta došla i Jelena Savić – očeva dugogodišnja medicinska sestra. Za njih je ona bila samo dio pozadine, neko ko je obavljao posao, a koga nisu smatrali bitnim.
Kada je advokat pročitao da Lazar svu svoju imovinu ostavlja upravo Jeleni, soba je utihnula. Marko je burno reagovao, uvjeren da je riječ o prevari. Ivan je bio zatečen, pokušavajući shvatiti razlog za takvu odluku.
Jelena je tada otkrila nešto što niko od njih nije znao – priču iz mladosti njihovog oca. Prije braka i poslovnog uspjeha, Lazar je volio ženu po imenu Ana, jednostavnu i iskrenu, koja je bila njegova najveća ljubav. No pred izborom između ljubavi i karijere, izabrao je ono što će mu donijeti status i moć. Ana je bila Jelenina sestra, a taj slom ju je odveo u bolest i preranu smrt.
Lazar nije znao istinu sve dok, godinama kasnije, nije pronašao Jelenu. Saznanje ga je slomilo, a Jelena, uprkos boli, prihvatila je da bude uz njega u njegovim posljednjim godinama. Postala je njegov glas savjesti i jedina osoba kojoj se mogao potpuno otvoriti.
Testament je nosio i dodatno, skriveno pismo. U njemu je Lazar objasnio da Jelena imovinu ne treba da zadrži za sebe, već da je proda i podijeli na tri dijela: jedan njoj, a druga dva sinovima – ali tek ako tokom godinu dana pokažu da znaju vrijednost rada, odgovornosti i poštenja. Ako ne uspiju, novac je trebao biti doniran u humanitarne svrhe, u Anino ime.
Markov prvobitni bijes ubrzo se pretvorio u stid, a Ivan je bio prvi koji je shvatio dubinu očevog čina. Obje strane su sada imale jasnu sliku: Lazar nije želio da njegova djeca ponove njegove greške.
Godinu dana kasnije, Jelena je ispunila obećanje. Kompanija je rasprodata, a ona je otvorila malu cvećaru „Ana“, u čast sestre koju nikada nije zaboravila. Marko je radio fizičke poslove, Ivan vodio skladište – i obojica su, prvi put u životu, upoznala pravu težinu i vrijednost truda.
Na kraju roka nisu došli po novac, već da priznaju da su razumjeli. Dobili su svoj dio, ali sada kao ljudi koji znaju cijeniti i život i ono što imaju.
Pouka priče:
Nekada najveće bogatstvo nije ono koje naslijedimo, već ono koje steknemo tek kada izgubimo sve izgovore i naučimo stvarnu vrijednost poštenog života.
