Na internetu se često mogu pronaći stvarne priče koje podsjećaju na scene iz horor filmova—ne zbog krvi i nasilja, već zbog neobjašnjivog osjećaja jeze koji izazivaju. Ispod su svjedočanstva ljudi koji tvrde da su doživjeli nešto sablasno, jezivo ili jednostavno teško za objasniti:
1. Posjeta oca koji je već bio preminuo
“Igrala sam se u sobi kad sam imala osam godina. Tata je ušao, sjeo pored mene i šaptao mi nešto nježno. Prije nego što je otišao, rekao je: ‘Nikada ne ostavljaj mamu samu, u redu?’ Poljubio me u čelo i otišao.
Nedugo zatim, mama je uletjela u sobu uplakana. Rekla mi je da je tata preminuo tog jutra. Nisam mogla da shvatim – kako me je posjetio ako je već bio mrtav?”
2. Crna silueta na vratima
“Kao dijete sam se probudio usred noći, ispunjen neobjašnjivim strahom. Na vratima sam vidio crnu siluetu svoje majke. Pozvao sam je, ali nije odgovorila. Prišla je mom krevetu i nagnula se prema meni, ali njeno lice i dalje nije bilo vidljivo. Pokrio sam se dekom i ležao u tišini, prestravljen. Kad sam se konačno usudio da provirim – više nikog nije bilo.”
3. Spavanje paraliza i potvrda iz drugog ugla
“Jedne noći sam se probudio, paralizovan, i iznad mene stajala je tamna figura. Navikao sam na halucinacije tokom paralize sna, pa sam se pokušao smiriti i zaspati.
Iduće jutro, moja punica, koja je te noći prespavala kod nas, rekla je da je imala osjećaj da je neko posmatra iz tame. To me potpuno zaledilo.”
4. Lampa koja nikad nije bila uključena
“Kao mali, volio sam da crtam pored svoje žute lava lampe. Te noći se lampica iznenada ugasila, što me prestravilo jer sam se bojao mraka. Zvao sam mamu. Ušla je, pogledala me zbunjeno i rekla da lampa uopšte nije bila uključena. Dotaknuo sam je – bila je potpuno hladna. A ja sam bio siguran da sam crtao u svjetlu.”
5. Privremena “sljepoća u boji”
“U drugom razredu, tokom časa sam iznenada osjetio slabost. Na putu do ručka, moj vid je postao crno-bijeli. Sve oko mene bilo je bez boje. Tek kad sam počeo jesti, boje su se vratile. Otišao sam kući s temperaturom, ali nikada nisam dobio objašnjenje zašto sam vidio svijet u nijansama sive. Moji mi ni danas ne vjeruju.”
Ove priče ostavljaju više pitanja nego odgovora. Jesu li to bili snovi, efekti bolesti, dječja mašta—ili nešto drugo? Šta god da je, jedno je sigurno: duboko su urezane u pamćenje onih koji su ih doživjeli.
