U jednom mirnom gradiću, u raskošnoj kući na brdu, živio je stariji gospodin poznat po svom bogatstvu i strogim navikama. Bio je uredan, povučen i svaki dan je imao isti raspored – doručak u osam, ručak u jedan, večera u sedam. Ipak, nešto čudno se dešavalo: svaki put nakon jela osjećao bi se loše. Slabost, vrtoglavica, mučnina – a doktori nisu uspijevali pronaći uzrok.
Njegova porodica bila je zabrinuta, a osoblje kuće sve nervoznije. Hrana je bila svježa, pribor čist, a kuhar s dugogodišnjim iskustvom. Niko nije mogao razumjeti šta se dešava. Sve dok jednog dana, sobarica koja je radila u kući već nekoliko mjeseci, nije odlučila ostati duže i obratiti pažnju na ono što drugi nisu primjećivali.
Dok je sređivala trpezariju nakon večere, primijetila je da kuhar često ostaje sam u kuhinji i nešto dodaje u tanjire netom prije nego što bi ih iznio. Sumnja joj nije dala mira. Sljedećeg dana, kada je gospodin najavio ručak, sobarica se neprimjetno sakrila i promatrala. U trenutku kada je kuhar mislio da ga niko ne vidi, iz male bočice nasuo je nešto u jelo.
Shvativši ozbiljnost situacije, sobarica je odmah obavijestila policiju. Ispostavilo se da je kuhar, nezadovoljan otkazom koji je ranije dobio, pokušavao da se osveti na najgori mogući način. Zahvaljujući pribranosti i hrabrosti jedne obične žene, istina je otkrivena na vrijeme.
Gospodin se ubrzo oporavio, a sobarica je, umjesto da izgubi posao zbog radoznalosti, dobila stalno zaposlenje i povjerenje cijele porodice.
Pouka priče
Ponekad najveće istine otkriju oni koji samo pažljivo posmatraju. Dobrota, hrabrost i savjest mogu spasiti život — čak i kad dolaze od ljudi koje mnogi ne primjećuju.
