Sve je teklo mirno u bolnici, sve dok se iz prijemnog odjela nije začuo neobičan zvuk. Osoblje je potrčalo prema izvoru buke, a ono što su zatekli pred sobom bila je scena koju niko nije mogao zaboraviti.
Pod slabim svjetlom, tišinu prazne prostorije prekinuli su tihi, ali odlučni koraci. Dežurni ljekar podigao je pogled sa svojih papira i zajedno sa medicinskom sestrom krenuo da vidi šta se dešava.
Na prvi pogled, sve je djelovalo mirno. Ali nakon nekoliko koraka, kroz tamu su ugledali siluetu koja im se približava 😱.
Upalili su svjetlo — i zastali. Ispred njih je stajao njemački ovčar, uspravan i smiren, s nečim pažljivo umotanim u čeljustima. Paketić je bio natopljen tamnocrvenom tečnošću. Srce medicinske sestre na trenutak je stalo.
Pas je prišao, stao ispred njih i pažljivo spustio zamotuljak na pod. Zatim je tiho zalajao, kao da im poručuje da moraju brzo djelovati.
Kad su ljekari otvorili paket, užasnuto su se zgledali. Unutra je bila djevojčica, možda desetogodišnjakinja, blijeda i drhtava, s raščupanom plavom kosom. Njeno maleno tijelo bilo je prljavo i prekriveno tragovima krvi, ali srce joj je još kucalo.
Pas je stajao kraj njih, budno prateći svaki njihov pokret. U njegovim očima vidjela se briga, kao da je znao da je sada na sigurnom, ali da njegova misija još nije završena.
— Moramo brzo reagovati, šapnula je medicinska sestra, pokušavajući da sakrije drhtaj u glasu.
Pažljivo su djevojčicu položili na nosila, a pas je tiho krenuo za njima, ne skidajući pogled s nje. U hodniku su se čuli koraci osoblja koje je već pripremilo infuziju, kiseonik i pokrivače.
Ali pas se nije pomjerao u stranu. Lagano je zalajao kad su djevojčicu smjestili na krevet, a zatim legao pored nje, kao da želi da je čuva.
Niko nije znao odakle se pojavio, niti kako je pronašao bolnicu, ali svi su osjećali isto — da ga nije bilo, djevojčica možda nikada ne bi preživjela.
U tom trenutku ljekar je shvatio: taj pas nije bio samo životinja. Bio je čuvar života. Pravi heroj.
