“Rođena sam u Bosni, a trenutno živim u Beču. Teško mi je i razočarana sam, ne znam ni odakle da počnem…
Planirali smo iduće sedmice posjetiti moje roditelje u Bosni, ali danas mi je suprug rekao da on ne ide – i da ja treba da idem sama, ali da se ne vraćam u Beč.
Bila sam u šoku, rasplakala se… Nisam razumjela razloge njegove odluke. Tada mi je rekao da me optužuje za krađu – jer sam s njegovog računa uzela 100 eura kako bih kupila skromne poklone za svoje roditelje, sestru, brata i njihovu djecu. To me posebno povrijedilo jer kada posjećujemo njegovu porodicu, trošimo i po 200 eura bez da on to ikada problematizira.
Sve poklone koje sam kupila mi je oduzeo i zatražio račune kako bi ih mogao vratiti. Sjećam se kada smo se vjenčavali – dok sam još bila u Bosni, priče su bile sasvim drugačije. Govorio je o velikim prihodima, hvalio se i želio da dijelimo sve.
Ali kada razmislim dublje, čini mi se da je pravi razlog ovog problema nešto drugo… U braku smo već tri godine i još uvijek nemamo djece. Imam određenih zdravstvenih izazova, a on sve češće ističe kako želi djecu – ne zbog ljubavi ili porodice, već radi socijalnih primanja. Čini mi se da mu je ova situacija s novcem poslužila samo kao povod.”
