Trinaestogodišnji Itan Miler znao je da nešto nije kako treba čim je upoznao očevu novu zaručnicu – Vanesu. Bila je ljubazna, dotjerana i nasmijana pred svima, ali njena maska mu nije ulivala povjerenje. Iza šminke i lijepih riječi, Itan je osjetio hladnoću koju niko drugi nije primijetio.
Vremenom je počeo da uočava neobične detalje: šaptanje u kasne sate, tajne telefonske razgovore, račune koji su stizali bez objašnjenja. Jedne noći, dok je prolazio pored dnevne sobe, čuo je nešto što ga je prestravilo:
„Biće tokom zdravice. Neće posumnjati. Poslije toga – sve je naše.“
Sljedećeg jutra, pronašao je bocu vina sa napuklim pečatom. Ne želeći da paniči, krišom ju je odnio lokalnom apotekaru, gospodinu Danielsu, čovjeku kome je vjerovao. Rezultati su potvrdili najgore sumnje – vino je sadržavalo tragove otrova.
Dan vjenčanja brzo je došao. Crkva je bila puna gostiju, prostor ukrašen cvijećem, a Vanesa je izgledala besprijekorno u bijelom. Richard, Itanov otac, bio je opušten, nesvjestan opasnosti. Kada su konobari počeli sipati šampanjac, Itan je primijetio kako Vanesa podmeće bocu koju je već ranije vidio.
Bez razmišljanja, ustao je i povikao iz sve snage:
„Tata, ne pij! Ona pokušava da te otruje!“
Crkva je utihnula. Svi su se okrenuli. Itan je stajao s bocom u ruci, glas drhtav, ali odlučan. Pokazao je pečat:
„Ova boca je već bila otvorena. Dao sam je na analizu. U njoj je otrov.“
Vanesa je pokušala da umanji ozbiljnost situacije. Nasmejala se i rekla:
„To je samo dječak koji ne može da prihvati da njegov otac ide dalje.“
Ali iz zadnjih redova se oglasio poznati glas – gospodin Daniels.
„Ja sam obavio analizu. Vino jeste bilo zatrovano.“
Lica prisutnih su se smjenjivala između šoka i nevjerice. Richard je bio zbunjen. Pogledao je Vanesu i tiho upitao:
„Je li to istina?“
U pokušaju da pobjegne, Vanesa je potrčala prema vratima, ali dvojica gostiju su joj prepriječila put. Richard je odmah pozvao policiju.
„Završila si,“ rekao je. „Ovo je kraj.“
Policija je ubrzo stigla i privela je pred svima. Kamere sa mobilnih telefona snimale su svaki trenutak. Umjesto svadbenog veselja, dan je završen hapšenjem i zahvalnošću.
Richard je kleknuo ispred sina i zagrlio ga.
„Spasio si mi život,“ prošaptao je.
Itan je osjećao olakšanje. Prvi put nakon dužeg vremena znao je da je učinio pravu stvar – i da mu je otac istinski zahvalan.
Nekoliko sedmica kasnije, Vanesa se našla pred sudom. Richard i Itan su svjedočili, a tužilac je Itanu javno zahvalio na hrabrosti i pribranosti.
Njihov odnos, koji je godinama bio napet, sada je jači nego ikad. Richard je obećao sebi – i sinu – da više nikada neće ignorisati signale koje život šalje.
