“Prije 7 godina, kada sam raskinula sa dečkom, pitao me zašto. Rekla sam mu istinu – upoznala sam drugog momka koji mi se odmah svidio i prevarila sam ga. On je samo napravio tužnu grimasu i pitao može li da ga upozna. Iskreno, bilo me strah jer je trenirao karate, ali sam pristala. Predložio je da nas izvede na večeru.
Čekao nas je u jednom elitnom restoranu, sređen i nasmijan. Tokom večere bio je iznenađujuće kulturan, šalili smo se i smijali svi zajedno. Kada je sve bilo gotovo, rekao mu je: ‘Čuvaj mi je, znači mi. Čestitam ti.’ Rukovali su se, mene je poljubio u čelo i u ruku mi tutnuo mali zamotuljak. Platio je večeru i otišao.
Petnaest dana kasnije dečko me ostavio. Tek tada sam iz torbe izvadila zamotuljak – unutra je bio prsten i pismo: ‘Ovo sam htio da ti dam ono veče kad smo raskinuli. Volim te.’ Danas sam ga srela u našem gradu. Kasnije sam saznala da ga nikada niko nije vidio sa drugom djevojkom. Tek sada shvatam ko me je iskreno volio.
Prije 8 godina s djevojkom sam otišao u Austriju. Spakovao sam stvari, uzeo pasoš i otišao – imao sam samo 400 eura i znao deset riječi njemačkog. Pet dana kasnije zaposlio sam se na građevini, a ona je ubrzo našla posao kao frizerka.
Nakon mjesec i po dana, njena sestra nam je dala ključeve od stana za koji je renta već bila plaćena šest mjeseci, da se osamostalimo. Dvije godine kasnije, sa dobrim poznavanjem jezika i mnogo truda, oboje smo uspjeli da se zaposlimo u struci – ja kao medicinski tehničar, a ona u laboratoriji.
Danas, nakon osam godina, imamo svoj stan, austrijsko državljanstvo, a za dva mjeseca dobit ćemo i kćerkicu. Zato vjerujte u svoje snove, slijedite ih i volite se – samo tako ćete uspjeti u životu.”
