Prvi dan nakon razvoda, žena je provela pakujući svoje stvari u kutije i kofere. Drugi dan je angažovala agenciju za selidbu koja je sve odnijela.
Treći dan, uz svijeće, laganu muziku i svečanu večeru, posljednji put je sjela za sto u svojoj nekadašnjoj kući. Kada je završila, obišla je prostorije i ostavila malu „uspomenu“ – pažljivo skrivene ostatke hrane unutar šupljina ukrasnih cijevi za zavjese. Potom je očistila kuhinju i napustila kuću.
Bivši muž se ubrzo uselio sa svojom novom partnerkom. U početku je sve djelovalo savršeno. No, ubrzo se pojavio neugodan miris. Uzalud su pokušavali sve – čišćenje, dezinfekcija, ventilacija, stručne službe. Čak su mijenjali tepihe i tretirali kuću protiv štetočina. Ništa nije pomagalo.
Vremenom su gubili posjete, servisere, čak i kućnu pomoćnicu. Na kraju, odlučili su prodati kuću, ali niko je nije htio kupiti. Vrijednost je opala, reputacija se proširila, telefoni agenata za nekretnine su utihnuli.
U tom trenutku, bivša supruga ga je nazvala i izrazila nostalgiju za starim domom. Ponudila je da se odrekne dijela bračne imovine u zamjenu za kuću. Muškarac je, vjerujući da ona nije svjesna stanja kuće, pristao i brzo potpisao ugovor. Cena? Tek djelić prave vrijednosti.
S osmijehom su pakovali stvari i preselili se. Naravno, uključili su i – garnišne.
