Priča o crnoj i bijeloj vrani: Ko se ljuti, sebi šteti
U jedan otmjeni restoran iznenada je ušetala crna vrana. Već na ulazu, u kutu sale, primijetila je bijelu vranu kako mirno sjedi za stolom.
Približila se šanku, izvadila novčanik i glasno rekla tako da svi čuju:
— Konobaru! Častim sve prisutne — osim one bijele vrane!
Konobar posluša. Raznese večeru svima — osim njoj.
Ali bijela vrana se nije uzrujala. Samo se nasmijala i veselo rekla:
— Puno hvala!
Crna vrana se još više naljutila.
Nakon nekoliko trenutaka, ponovno prilazi šanku i poviknu:
— Sada častim sve najboljim vinom — ali ne i bijelu vranu!
Konobar opet posluša. Gosti nazdrave, osim jedne.
Bijela vrana opet podigne čašu vode i sa osmehom reče:
— Hvala vam!
Crna vrana više nije mogla izdržati. Obratila se konobaru:
— Što nije u redu s njom?! Isključujem je iz svega, a ona mi se i dalje zahvaljuje!
Konobar se blago nasmijao i rekao:
— Sve je u redu… jer ona je vlasnica ovog restorana.
Poruka za kraj:
🔹 Ljutnja najviše šteti onome ko je nosi.
🔹 Ako si u pravu — ne moraš vikati.
🔹 Ako nisi u pravu — nemaš pravo da se ljutiš.
🔹 Strpljenje prema porodici je ljubav.
🔹 Strpljenje prema drugima je poštovanje.
🔹 Strpljenje prema sebi — to je snaga.
