Majka je jednog jutra upitala sina:
– Gdje ti je brat?
– Još uvijek spava, mama – odgovorio je dječak.
Pripremajući se za posao, rekla mu je:
– Sine, dobro čuvaj brata.
– U redu, mama.
Na izlazu je dodala:
– Pogledaj šta ima za ručak i jedi zajedno s njim.
– Dobro, mama. Volim te! – rekao je dječak dok je ona izlazila.
Kada se poslije posla vratila, nakon ručka ga opet upita:
– Gdje ti je brat?
– Spava, mama.
Otišla je zatim u svoju sobu i primijetila da joj nedostaje 5 KM. Takođe, sin je djelovao tiho i povučeno. Ne pitajući ništa, uzela je kaiš i istukla ga, misleći da je ukrao novac.
Dječak je tada otišao kod bake.
Kasnije, kada se majka smirila i požalila zbog svoje reakcije, ušla je u sobu mlađeg sina i u njegovoj kolijevci pronašla poruku:
„Mama, uzeo sam 5 KM iz tvoje sobe i kupio mlijeko za brata jer ga nije bilo. Čekam te da večeramo zajedno. Volim te, mama.“
Preplavljena kajanjem, požurila je kod bake. Ušla je u sobu i pitala sina:
– Sine, hoćeš li oprostiti mami?
Dječak kroz suze odgovori:
„Mama, čuvaj mog mlađeg brata i nikada mu nemoj učiniti ono što si meni. Ne brini, mama. Volim te.“
Poruka ove priče: Volimo svoju djecu, čak i kada pogriješe. Ponekad nas istina može iznenaditi, zato prije osude – pitajmo, saslušajmo i vjerujmo.
