Postoperativna tromboza i plućna embolija predstavljaju jednu od najopasnijih komplikacija nakon operacije, čak i onda kada sam hirurški zahvat djeluje jednostavan. Ugrušci se mogu formirati brzo, neprimjetno i bez dramatičnih simptoma — zato je važno razumjeti kako nastaju i zašto su toliko opasni.
Tragični slučaj žene iz Sremske Mitrovice, koja je preminula kod kuće nedugo nakon operacije slijepog crijeva, podsjeća koliko je postoperativni period osjetljiv. Iako je otpuštena kući s povremenim povišenim temperaturama, nije dobila zaštitu protiv stvaranja krvnih ugrušaka, što je prema riječima stručnjaka bilo presudno.
Prema navodima medija, njezina smrt povezuje se s plućnom tromboembolijom — stanjem u kojem se ugrušak, najčešće iz vene noge, otkine i otputuje do pluća. Upravo je u nozi osjećala nelagodu, što dodatno ukazuje na razvoj duboke venske tromboze.
Kardiolog dr. Petar Seferović ističe da se ovakav slijed događaja događa češće nego što ljudi vjeruju. Iza svake operacije, pa čak i one „male“, stoje brojni rizici, a nedostatak preventivne terapije može dovesti do ozbiljnih posljedica. Podsjeća da ne postoji jednostavna operacija — svaki zahvat otvara mogućnost komplikacija, uključujući i stvaranje trombova.
Plućna embolija je, naglašava on, jedan od najčešćih uzroka iznenadne smrti, odmah nakon srčanog i moždanog udara te određenih malignih bolesti. Upravo zbog toga važno je prepoznati rane znakove tromboze. Najčešći među njima je oticanje noge, najčešće samo jedne. Oteklina je obično praćena bolom, osjećajem težine i topline, što upućuje na poremećaj protoka krvi i upalu vene.
Iako se tromb može stvoriti i u drugim dijelovima tijela, noge su najčešće ugrožene zbog usporenog protoka krvi nakon operacije i dugotrajnog mirovanja. Zato svaki neuobičajen osjećaj u nogama treba shvatiti ozbiljno, posebno ako se javlja jednostrano.
Ultrazvuk vena jedan je od najjednostavnijih i najpouzdanijih pregleda za otkrivanje tromboze. Njegova dostupnost i preciznost čine ga ključnim u sprječavanju plućne embolije. Mnoge komplikacije mogle bi se izbjeći kada bi se ovaj pregled rutinski radio kod pacijenata koji razviju simptome poput bolne otekline, crvenila ili povišene temperature nejasnog porijekla.
Povišena temperatura može biti znak upozorenja na razvoj tromba. Iako se povezuje s infekcijama, tijelo može reagirati i na upalu zida vene, što je često zanemareno u kliničkoj procjeni. U ovom slučaju, upravo je taj simptom zahtijevao dodatnu pažnju.
Važnu ulogu u razvoju tromboze ima i stanje krvi. Urođeni ili stečeni poremećaji zgrušavanja povećavaju rizik od stvaranja ugrušaka. Zato je preporučljivo obavljati preventivne preglede, osobito kod osoba koje imaju porodičnu historiju bolesti vena ili žive sjedilački život, često putuju ili dugo miruju nakon operacije.
Dr. Seferović preporučuje da i mlađe osobe — one ispod 40 godina — jednom godišnje provjere šećer u krvi, masnoće, krvnu sliku i obave ultrazvuk abdomena. Iako to nekima djeluje prerano, promjene u krvnim žilama mogu nastati mnogo prije nego što se pojave prvi simptomi.
Poruka ove priče je jasna: postoperativni period zahtijeva pažnju, praćenje i pravovremenu reakciju. Nakon svake operacije potrebno je osluškivati tijelo, reagirati na svaki neobičan simptom i tražiti dodatne preglede kada postoji sumnja na trombozu.
Plućna embolija često ne daje drugu šansu. Upravo zato pacijenti moraju biti informirani, a zdravstveni radnici dosljedni u provođenju preventivnih protokola. Samo tako se mogu spriječiti tragedije i sačuvati životi koji se mogu zaštititi pravovremenim pregledima i terapijom.
