Šezdeset godina nakon što je bačena prva atomska bomba na Hirošimu, članovi posade legendarnog bombardera Enola Gay govorili su o tom događaju u intervjuima koji ostaju upamćeni po iskrenosti, sjećanjima i dubokim emocijama.
“Grad je nestao ispod nas”
Teodor Van Kirk, tada 83-godišnji navigator, opisao je jutro 6. augusta 1945. kao “savršen dan” – vedro nebo, sunce koje obasjava grad. No, misija koja je uslijedila zauvijek je promijenila tok historije.
“Čim je bomba napustila avion, povukli smo se u strm zaron. Gledali smo kako se iz dima i ruševina uzdiže oblak u obliku pečurke. Grad je nestao.”
U toj tišini, komandant Paul Tibbets izgovorio je riječi koje će ostati zabilježene:
“Gospodo, upravo ste bacili prvu atomsku bombu u istoriji.”
Neizbrisivi trenuci
U svom dnevniku, kopilot Robert Lewis zapisao je:
“Bože moj, šta smo to učinili?”
Za mnoge, to je bio trenutak kada su se suočili s težinom onoga što se dogodilo. Zvanične kamere su otkazale, ali Harold Agnew, član prateće posade, krišom je snimio eksploziju – jedini poznati filmski zapis tog trenutka.
Misija u Nagasakiju – s manje slave, ali s jednakim razaranjem
Druga atomska bomba bačena je 9. augusta na Nagasaki, nakon što su tehnički problemi i vremenski uslovi onemogućili napad na prvobitnu metu – grad Kokura.
“Bombs away!” uzviknuo je oficir kada je kroz oblake ugledao stadion.
Bomba je eksplodirala iznad tvornice torpeda. Procjenjuje se da je poginulo oko 40.000 ljudi odmah, a desetine hiljada kasnije usljed posljedica.
Za razliku od Enole Gay, posada Bockscara vratila se tiho. Bez parade, bez dočeka, bez odlikovanja.
Poslije rata: suprotstavljeni osjećaji
Neki članovi posade tvrdili su da ne osjećaju krivicu, vjerujući da je bomba ubrzala kraj rata i spasila mnoge živote. Drugi su s vremenom izrazili žaljenje.
“Ne hvalite se kad pobijete 70.000 ljudi”, rekao je inženjer Robert Shumard.
“Osjećam duboko žaljenje”, dodao je tehničar Morris Jeppson.
Povratak u Japan: susret s posljedicama
Tri sedmice nakon bombardovanja, dio posade vratio se u Japan. Nisu sletjeli u Hirošimu, već u Nagasaki, zbog oštećenja na aerodromu. Hodajući kroz ruševine, svjedočili su tišini razorenog grada, sjenkama na zidovima – siluetama ljudi koje su u trenutku nestale.
“Niko nije znao ko smo. Hodali smo kroz bolnicu punu ranjenika. Ljudi nisu izgledali sretno. Nikada više”, kazao je George Albery.
