Poruka sa sanduka Halida Bešlića: Reči koje opisuju njegovu veru i život

Poruka sa sanduka Halida Bešlića: Reči koje opisuju njegovu veru i život

Sahrana legendarnog pevača Halida Bešlića započela je molitvom za dušu pokojnika u haremu Gazi Husrev-begove džamije oko 13:30 časova. Nakon zajedničke dženaza-namaza, ožalošćena povorka krenula je kroz centar grada — kroz ulicu Ferhadiju, zatim pored Večne vatre, sve do gradskog groblja Bare. Ukop je bio zakazan oko 15 sati.

Značenje natpisa na sanduku Halida Bešlića

Halid Bešlić.jpg

Sanduk sa telom Halida Bešlića bio je prekriven tradicionalnim islamskim ćefinom na kojem je ispisana sveta rečenica na arapskom: „La ilaha illa Allah“ (Nema boga osim Allaha). Ovaj tekst je prvi deo šehadeta, islamskog ispovedanja vere, koji se često nalazi na pogrebnim pokrivačima u muslimanskoj tradiciji. Gornji deo ćefina često sadrži i nastavak: „Muhammedun resul Allah“ (Muhammed je Allahov poslanik), zajedno sa ukrasima i stihovima iz Kur’ana.

Islamski običaji prilikom sahrane

  • Gusul – obredno pranje tela: Nakon smrti, telo pokojnika se pere neparan broj puta čistom vodom i mirisima, uz molitve. Ovo pranje obavljaju osobe istog pola kao pokojnik, uz veliko poštovanje.

  • Umotavanje u ćefin: Po završetku pranja, telo se umotava u jednostavnu belu tkaninu bez nakita i ukrasa. Muškarci se umotavaju u tri sloja, a žene u pet slojeva platna.

  • Dženaza-namaz (pogrebna molitva): Ovo je zajednička molitva za oprost grehova i milost za dušu preminulog. Obavlja se stojeći, bez sedžde, najčešće ispred džamije ili na groblju.

  • Sahrana i ukop: Pokojnik se ukapa što je moguće pre, idealno u roku od 24 sata od smrti. Telo se polaže na desni bok, okrenuto prema Kibli, a grob je skroman, bez raskoši, kao simbol jednakosti svih ljudi pred Bogom.

  • Obeležavanje groba: Grob se označava jednostavnim nišanom s imenom i datumima, bez slika i ukrasa. Često se koristi zelena tkanina sa verskim natpisima.

Nakon sahrane

Posle ukopa, u kući pokojnika se uči Kur’an i deli sadaka (milostinja) u njegovu čast. Tradicionalno, porodica i prijatelji obeležavaju 3., 7., 40. dan, kao i godišnjicu smrti, što su običaji usvojeni u narodu, ali ne strogo propisani islamskim zakonima. Posete groblju su dozvoljene uz poštovanje, bez glasnog plakanja ili ritualnih tužbalica.