Lena je živjela sama u maloj privatnoj kući na periferiji grada. Njena jedina pratnja bio je pas Rich, veliki mješanac s toplim i dobrim očima. Obično je bio miran i tih, rijetko je lajao, ali te noći bilo je drugačije. Rich je neprestano skakao, režao u mraku i grebao vrata šapama, kao da je htio upozoriti Lenу na nešto opasno.
Isprva je Lena mislila da samo sanja, no kako se približavala ponoć, lajanje je postajalo sve glasnije i upornije. Pas se čak utrčavao do prozora i lajao kao da vidi nevidljivog neprijatelja ispred kuće.
Razdražena i prestravljena, Lena je prišla vratima kako bi provjerila što se događa. Vani je vladala potpuna tišina, osim hladnog vjetra koji je nosio lišće po dvorištu. Pokušala je umiriti psa, ali on je opet jurnuo prema prozoru, neprestano lajući i režajući.
Tek ujutro, kada je izašla u dvorište, otkrila je prekopanu zemlju uz ogradu i otiske ljudskih stopala u travi. Netko je cijelu noć lutao oko njene kuće, ali bez Richa, Lena to ne bi ni primijetila.
Nazvala je policiju, a ispostavilo se da je te iste noći netko pokušao provaliti i u susjedne kuće, no nitko drugi nije primijetio uljeze. Rich je svojim upornim lajanje spasio Leninu imovinu i sigurnost.
Lena je pogledala svog psa i nije mogla sakriti suze zahvalnosti. Njezin “tihi mali pas”, kojeg su susjedi često smatrali lijenim i neaktivnim, pokazao se kao njen pravi zaštitnik i heroj. Ponekad baš oni za koje mislimo da su najslabiji budu naši najveći čuvari.
Ova dirljiva priča još jednom potvrđuje koliko su psi lojalni i koliko mogu biti naši najbolji saveznici u trenucima opasnosti.
