Anna se s velikom strepnjom pripremala za rođenje svog prvog djeteta. Svaki dan birala je sitnice, dekice i pažljivo slušala savjete prijatelja i majke. U sedmom mjesecu trudnoće, susjedi su joj poklonili nova dječja kolica.
“Neka tvoja beba jaše kao princ,” rekla je susjeda Marina, pomažući joj nositi kutiju.
Kad je Anna odmotala poklon i pregledala kolica, u bočnom džepu pronašla je zgužvanu, staru omotnicu sa požutjelim rubovima. Unutra je bilo pismo:
“Draga Lena, ako ovo čitaš, znači da nisam stigla reći ti osobno… Tvoje dijete je tvoja snaga. Nemoj dopustiti da ponovi moju sudbinu. Odlazim, ali nadam se da ćeš mi oprostiti.”
– Potpis: Mama
Anna nije poznavala nijednu Lenu u blizini, a pismo ju je ostavilo bez daha. Pitala se tko je mogao ostaviti pismo u kolicima i kakva se tajna krije iza tih riječi.
Susjedi nisu znali ništa o kolica, a jedan je čak spomenuo da su možda kupljena u trgovini rabljene robe.
Dok je danima razmišljala o tajanstvenoj Leni, Anna je osjećala duboku povezanost i odlučila: “Neću dopustiti da moja beba ponovi tuđu sudbinu.”
Pismo je pažljivo spremila u obiteljski album, kao podsjetnik da čak i naizgled obični darovi mogu skrivati priče i lekcije koje nam mijenjaju živote.