Potresna ispovijest britanske književnice Kler Vitfild o odrastanju s narcisoidnom majkom izazvala je snažne reakcije čitalaca. Kler je još od najranijeg djetinjstva doživljavala odbacivanje, ponižavanje i emocionalno zanemarivanje. Majka joj je otvoreno govorila da joj je “uništila život” jer ju je rodila nakon troje djece, i nikada joj nije pružila toplinu ni sigurnost.
Kroz cijelo djetinjstvo Kler je živjela u sjeni majčine potrebe za pažnjom i divljenjem okoline. Djeca su za nju bila samo statisti u sopstvenom “filmu” gdje je ona igrala glavnu ulogu. Čak ni na samrti, majka nije pokazala istinsko kajanje niti nježnost, osim što je ponudila novac za novu kuhinju — što je Kler doživjela kao jedini i kasni, polovičan znak pažnje.
Posljedice takvog odgoja Kler su pratile cijelog života: osjećaj manje vrijednosti, stalna potreba za odobravanjem drugih, nesposobnost da kaže “ne”, sklonost da ulazi u toksične veze, kao i zdravstveni problemi izazvani potisnutim emocijama. Tek nakon majčine smrti, Kler se slomila i suočila sa svim traumama iz djetinjstva, što je dovelo do njenog psihičkog kolapsa, ali i do prvih koraka ka iscjeljenju.
Simbolično, umjesto da novac uloži u kuhinju kako je majka planirala, Kler ga je iskoristila za kurs kreativnog pisanja i tako napisala svoj debitantski roman — kao oblik lične slobode i konačnog preuzimanja kontrole nad svojim životom.
Njena priča podsjetila je mnoge na to koliko duboko roditeljski egoizam i emocionalno zlostavljanje mogu ostaviti ožiljke, ali i na to da iscjeljenje, iako bolno, može početi tek kada se prekinu okovi prošlosti.
