Od dana kada sam se oženio, moj otac je neprestano ponavljao da me žena vara. Tvrdio je da to „cijelo selo zna, osim mene“. Koliko god sam volio svoju suprugu, njegove riječi su mi s vremenom počele stvarati sumnju.
Radimo zajedno u rudniku, često smo u trećoj smjeni. I dok ja kopam ugalj, on koristi svaku priliku da me provocira:
“Dok ti kopaš ugalj, neko drugi kopa tvoju ženu!”
Nakon mjeseci pritiska, odlučio sam da uzmem slobodnu noć i sačekam kod kuće – želio sam istinu, ma kakva bila. Oko jedan sat poslije ponoći, u dvorište je tiho ušao poznanik iz sela.
Tiho sam ga pratio, srce mi je ubrzano kucalo. Međutim, kad sam vidio gdje ulazi – ostao sam zatečen. Nije otišao kod moje žene.
Otišao je kod moje majke.
Da, kod žene mog oca. I nisu igrali šah.
Nisam mogao da vjerujem šta gledam. Uzeo sam nekoliko fotografija, čisto da imam dokaz kad zatreba.
Danas, kad mi otac opet pokuša reći da me žena vara, samo se slatko nasmijem.
Nekad je istina mnogo zanimljivija nego laž.
