Oduvijek sam osjećala da me svekrva ne voli, ali nisam ni sanjala do koje mjere će ići da mi uništi život.
Od trenutka kada sam zatrudnila, uplitala se u svaku moju odluku — od toga šta ću jesti do boje dječje sobe. Najbolnije su bile laži koje je šaptala mom suprugu iza leđa.
„Nije dovoljno dobra za tebe.“
„Ne može ti čak ni dati pravog nasljednika.“
Kada smo saznali da čekamo djevojčicu, izgubila je kontrolu pred svima u ordinaciji.
„Djevojčicu?! To je sve što ti ona može dati? Bijedno!“
Nadam se da će se stvari smiriti nakon poroda, pomislila sam. Prevarila sam se.
Upala je u rađaonu, otrgnula moju bebu iz mojih ruku i rekla:
„Od sada je ONA moja unuka.“
Sedmicu kasnije vratila se s omotnicom i predala je suprugu. On je pročitao papire i njegovo lice se promijenilo.
„Spakiraj se“, rekao je hladno. „Ti i dijete imate sat vremena. Odlazite.“
Bio je to lažirani DNK test — spletka moje svekrve s ciljem da me uništi.
Nisam se povukla. Napravila sam službeni test i dokazala istinu: on je otac naše djevojčice. Kad je suprug shvatio šta se dogodilo, bilo je prekasno za izgovore. Molio me je da se vratim.
Ali ja sam već donijela svoju odluku.
Izabrala sam sebe.
Izabrala sam svoju kćer.
Izabrala sam slobodu.
