U selu Čarovina kod Tutina živi porodica Leković koju čini sedmero braće i jedna sestra. Svekar, kao glava porodice, za svakog sina je izabrao suprugu i sve ih ravnopravno okitio zlatom. Najstarija snaha Bisana otkriva kako funkcionišu svakodnevni odnosi u zajedničkom domaćinstvu i kako poštovanje, zajedništvo i rad oblikuju njihov način života. Tradicija, sloga i mudra organizacija čine ovu porodicu jedinstvenom u cijelom kraju.
“Svekar nas je okitio zlatom i povezao kao porodicu”: Najstarija jetrva iz Tutina otkriva kako izgleda život sa sedam snaha pod jednim krovom
Piše: Urednik | Datum: 18. decembar 2024.
U selu Čarovina, nadomak Tutina, živi porodica Leković – mnogima iz regiona već dobro poznata po jedinstvenom načinu života i duboko ukorijenjenim običajima. U kući u kojoj se smijeh djece miješa s mirisima domaćeg sira i svježeg hljeba, živi sedmero braće sa svojim suprugama. Sve ih je spojio – i zlatom podjednako okitio – njihov otac, starina kojeg svi zovu samo “čika Binas”.
S njom razgovaramo ispod trešnje u dvorištu, dok sunce miluje prostrano imanje, a jagnjad bleji u daljini.
“Svekar je birao – i nije pogriješio”
„Mene je doveo iz sela s druge strane brda, a rekao je: ‘Ti ćeš biti stub.’ Nije mi tad bilo jasno šta to znači, al’ s vremenom sam shvatila“, započinje Bisana, najstarija snaha porodice.
„Za svakog sina izabrao je snahu. Nije to bila komanda, već neka vrsta starog običaja – on zna, on gleda, on procjenjuje. I svaku je okitio zlatom – podjednako, bez razlike. Htio je da niko ne bude manje vrijedan.“
“Sedam žena, sedam karaktera – ali jedna duša”
Na pitanje kako je živjeti sa šest jetara pod jednim krovom, Bisana se nasmije i pogleda ka kući.
„Nije to uvijek bajka, ali ako imaš poštovanje – sve ide. Svaka od nas zna svoje. Jedna bolje muze, druga bolje pravi sir, treća zna s djecom. Nema ljubomore. A i da je bude – svekar to osjeti prije nego mi same.“
Dodaje da svaka snaha ima svoje mjesto u porodici, ali i odgovornost.
„Ja sam najstarija – pa kad dolazi nova snaha, ja je uvodim u kuću. Obučem je, objasnim gdje šta stoji. Kod nas svadbe traju tri dana – svaki dan nova haljina, novi običaj. I takmičenje – koja će imati najljepši kostim, ali s poštovanjem, ne s nadmetanjem.“
“Kad se brat vrati iz Njemačke, zna se: veselje”
„Braća koja rade vani dođu za praznike. Tad se kuća ne zatvara. Svaki dan neko u gostima. Veliki stolovi se postave, jagnjetina, pite, salate – sve domaće. Igranka do zore, djeca se igraju ispod stola. Tad znaš da si porodica.“
Bisana se prisjeća jednog ljeta kada je najmlađi brat prvi put doveo svoju buduću ženu.
„Sjećam se da sam joj rekla: ‘Ako voliš njega, moraš voljeti i nas. Nije lako, ali vrijedi.’ I danas je među nama kao da je tu rođena.“
“Mlijeko, sir, grudnjak i kadica – to je moje bogatstvo”
Najstarija jetrva svaki dan ustaje prije svih. Prva ulazi u štalu, posljednja izlazi iz kuhinje.
„Od mlijeka pravimo sir, sirište, grudnjak… Kad vidim kako kupci s pijace dođu baš kod mene, srce mi je puno. Ne treba meni ni vila ni auto – moje je bogatstvo u rukama, u trudu.“
“Poštovanje čuva kuću, a osmijeh čuva srce”
Na kraju, pitamo je šta je tajna njihove složne kuće.
„Poštovanje. Sve kreće odatle. I osmijeh – svaki dan. Kad ti se ne da, kad si umorna, kad nisi ni gladna ni žedna nego samo čovjek – nasmiješi se. Znaš zašto? Jer to ne košta ništa, a može da popravi dan drugom.“
Poruka čitateljima:
Priča porodice Leković nije bajka – ona je dokaz da uz zajedništvo, tradiciju i mudro vođstvo, i u današnjem vremenu mogu da opstanu najvrednije porodične vrijednosti. U svijetu u kojem sve češće gledamo samo sebe, ova priča podsjeća da snagu dobijamo tek kad poštujemo – jedni druge.
