Nakon četiri godine veze saznala sam nešto što me potpuno izbacilo iz ravnoteže – da moj dečko ima dijagnozu psihopatije.
Dok je bio na službenom putu, boravila sam u njegovom stanu da bih pazila njegovog psa. Pošto se vraća sutra, odlučila sam da mu pospremim stan. Čisteći policu sa knjigama, naišla sam na fasciklu sa njegovim ličnim dokumentima – medicinskim nalazima, psihološkim analizama, testovima i mišljenjima stručnjaka.
Sve ukazuje na to da je bio pod ozbiljnim psihološkim nadzorom i da mu je postavljena dijagnoza psihopatije. Šok je bio ogroman jer za četiri godine nikada nije pokazao ništa što bi upućivalo na to. Bio je pažljiv, pun razumijevanja, brižan, smiren, odan i društven. Moja porodica ga voli, njegovi prijatelji ga cijene. Nije sklon nasilju, ne ulazi u sukobe, i uvijek djeluje kao najnormalnija, čak izuzetna osoba.
Cijeli dan razmišljam. Ne mogu da se saberem. Ne znam zašto mi to nikada nije rekao. Da li je cijela veza bila varka? Da li sam sve ove godine živjela u iluziji? Osjećam se prevareno i zbunjeno.
Ne znam kome da se obratim ni kako da razgovaram s njim kada se vrati. Jedino što znam jeste da mi je sve do temelja poljuljano.
