Ileana je osjetila kako joj se srce steže dok je Rex, njen vjerni pas i prijatelj, pao pred njene noge. U njegovim očima gasio se sjaj koji ju je godinama pratio, a ona je instinktivno znala – čekao je ovaj trenutak. Čekao je da je vidi kao mladenku.
Otac Mihai i mladoženja Constantin kleknuli su uz nju, dijeleći težinu boli. U trenutku kada su svi pomislili da se Rex oprašta, skupio je posljednje snage, podigao se i prišao Constantinu, polizavši mu ruku – kao da mu predaje brigu o Ileaninom srcu. Zatim se privio uz svoju vlasnicu, i mirno, dostojanstveno, otišao.
Tišina je zavladala, a suze su tekle niz lica gostiju. No, tada se dogodilo nešto što nitko nije očekivao – bijela golubica sletjela je na Ileanino rame. Njen pogled bio je tako sličan Rexovim očima da je svima bilo jasno: ljubav se ne prekida smrću.
Golubica je poletjela u nebo, a vjenčanje je od tog trenutka postalo mnogo više od obične ceremonije. Pretvorilo se u slavlje ljubavi – one između dvoje ljudi, ali i bezuvjetne ljubavi životinje koja je bila dio obitelji.
Svećenik je prilagodio svoje riječi, a dok su Ileana i Constantin izgovarali zavjete, svi su osjećali da Rex još uvijek bdije nad njima – vjeran, čuvar njihovog puta, simbol ljubavi koja ne prestaje ni kad srce utihne.
Ako te je ova priča dirnula, podijeli je – jer ljubav i odanost vrijedi širiti dalje.
