Amelia je pristala pomoći polusestri Jade, nadajući se zbližavanju, i uložila 400 $ iz fonda za bebu u tkanine za šest haljina. No kada su haljine bile gotove, Jade ih je nazvala „poklonom“ i ismijala spomen plaćanja.
Radila je noću, dojila Maxa jednom rukom, šila drugom, bez sna. Materijal je potrošio fond za bebu, a trud i vrijeme koje je uložila Jade je ignorirala.
Na dan vjenčanja haljine su bile besprijekorne i svi su ih hvalili, a Jade je čak priznala prijateljici kako je iskoristila rad Amelie besplatno.
No kad se jedna haljina rasparala, Amelia je brzo popravila situaciju, pokazujući snagu, stručnost i strpljenje. Tad je Jade shvatila svoje pogreške, ispričala se i vratila Ameliji novac te dodatno nagradila za trud.
Priča pokazuje da dostojanstvo, hrabrost i predanost uvijek na kraju dolaze do izražaja — ponekad kroz iglu i tkaninu, ali uvijek kroz istinu i poštenje.
