Iskrena ispovijest jedne majke o izazovima savremenog roditeljstva
Imam kćerku od 16 godina. Poslednjih mjeseci sve češće izlazi sa prijateljicama, vraća se kasnije, a u njenom ponašanju osjećam distancu. Vjerovala sam da joj dajem prostor da sazri, da je ispravno pružiti joj slobodu i povjerenje.
Ali jedan jutarnji trenutak me izbacio iz ravnoteže. Pronašla sam nešto što me uznemirilo i izazvalo mnoštvo pitanja – o tome s kim se druži, otkud joj nova garderoba i skupi telefon, da li sam nešto propustila?
Kada sam pokušala razgovarati s njom, dobila sam odgovor koji me pogodio: „Nisi me ranije pitala ništa, a sada se čudiš.“ Tada sam shvatila koliko sam, u želji da joj pružim sve, možda zanemarila ono najvažnije – razgovor, prisutnost, razumijevanje.
Ova priča nije o osudi. Niti nje, niti mene. Ovo je podsjetnik svim roditeljima da nikada ne zaborave ono što djeci zaista treba – pažnja, dijalog i iskreno interesovanje. Materijalne stvari ne mogu zamijeniti bliskost.
Još nije kasno da popravimo stvari. Samo je važno da krenemo – iskreno i iz srca.
