Moj otac nas je napustio kada sam imao devet godina. Dvadeset godina kasnije pojavio se na mom vjenčanju i tražio da razgovara nasamo s mojim zaručnikom.
Rekao sam: „Nemaš pravo na to.“ Ipak, moj zaručnik ga je saslušao. Kada se vratio, lice mu je bilo blijedo i tiho je rekao: „Moramo razgovarati… odmah.“
Krv mi se sledila kada sam saznao ono što je otac napokon otkrio. On zapravo nije bio moj biološki otac.
Moja majka ga je prevarila, a moj pravi otac bio je njegov rođeni brat.
Zato nas je napustio. Odjednom mi je sve postalo jasno – zašto je moj ujak uvijek bio uz mene, uvijek spreman da pomogne i pruži podršku. To saznanje me potreslo, naročito na dan vjenčanja.
Ipak, sabrao sam se i nastavio dalje.
Kasnije sam suočio majku s istinom, a tada su emocije eksplodirale. U tom trenutku osjećao sam kao da je cijeli moj život bio izgrađen na jednoj velikoj laži.
