Eloise, u devetom mjesecu trudnoće, osjećala je sve veću frustraciju zbog Toma. Kutija s krevetićem stajala je netaknuta u kutu sobe i postala simbol njegove neodgovornosti i njezine usamljenosti. Iako je stalno obećavao da će ga sastaviti „sutra“, to sutra nikada nije dolazilo.
Na kraju je odlučila sama preuzeti stvar u svoje ruke. Dok se mučila s teškom kutijom i zbunjujućim uputama, Tom je ušao i nehajno dobacio kako to ionako može sama uraditi. Njegova nezainteresiranost boljela je više od samog posla. Ipak, Eloise je nastavila i do kraja sama sastavila krevetić, osjećajući se prazno umjesto ponosno.
Shvatila je da problem nije samo u krevetiću, nego u tome što Tom umanjuje njezine brige i ne pokazuje da je oslonac. Zato je odlučila da mu priredi lekciju. Sljedećeg dana zamolila ga je da organizira obiteljsko okupljanje, uvjeravajući ga da će to biti jednostavno. On je samouvjereno pristao, nesvjestan da je rok prekratak i zadaci zahtjevni.
Kako su sati prolazili, Tom je tonuo u paniku – torta nije bila spremna, dekoracije su bile polovične, a gosti su već stizali. Posebno ga je pogodilo kada ga je majka prekorila zbog neredovitih priprema. Pred svima se osjetio nesposobno i posramljeno.
Tek tada je shvatio koliko je Eloise opterećivao svojim nečinjenjem. Nakon zabave, iscrpljen i utučen, priznao joj je da je pogriješio i da nije bio uz nju kako treba. Obećao je da će se promijeniti i biti pravi partner.
Eloise ga je gledala tiho, tražeći u njegovim očima iskrenost. Kad ju je napokon prepoznala, dala mu je šansu – ali i upozorenje da je ne smije iznevjeriti opet.