Moj dečko je isplanirao vikend iz snova u luksuznom hotelu. Sve je izgledalo bajkovito – od ambijenta do njegovog truda da svaki detalj izgleda posebno. No, pri odjavi iz hotela, sve se promijenilo.
Njegova kartica je bila odbijena. Vidno uznemiren, pocrvenio je od srama. Nasmijala sam se, ne želeći da mu bude neprijatno, i platila račun umjesto njega. Mislila sam – desi se, možda je greška u banci.
Dok smo izlazili, recepcionarka me tiho povukla na stranu i šapnula:
„Budite oprezni. Vidjela sam ga ranije s drugim ženama. Uvijek ista priča – kartica ne radi, pa one na kraju plate.“
Zanemarila sam njene riječi. U tom trenutku sam mu vjerovala – bili smo na početku veze, i djelovao je iskreno. Ali, kako je vrijeme prolazilo, sve češće sam primjećivala slične situacije: plaćala sam večere, kupovine, čak i sitne svakodnevne troškove.
Kulminacija je bila kada me počeo pritiskati da investiramo u neku „sigurnu šemu“ – a zapravo je pokušavao izvući novac od mene. Tada sam shvatila: nije bila greška, bio je obrazac.
Raskinula sam s njim.
Danas se još uvijek sjetim onog hotela. Ne zbog luksuza, već zato što je to bio trenutak kad je sve počelo. I da – voljela bih da sam poslušala onu recepcionarku.
