Helen, 36-godišnja žena, napisala je pismo u kojem je otkrila šokantnu porodičnu tajnu koja je promijenila njen život.
Njena majka je nedavno preminula od raka, a Helen je dvije godine brinula o njoj i gledala je kako se polako gasi. Iako je bila svjesna da će majka umrijeti, gubitak ju je pogodio snažnije nego što je mogla zamisliti. Opisala ju je kao svoju najbolju prijateljicu, učiteljicu i najvoljeniju osobu na svijetu.
Nakon sahrane, njen stariji brat Sam rekao joj je da ne dira mamine stvari i da će on sve srediti. Međutim, kada je Sam otišao zbog prijevremenog porođaja svoje supruge, Helen je odlučila sama pregledati majčine stvari. Tada je pronašla stari dnevnik.
Na prvoj stranici stajalo je upozorenje da niko ne bi trebao čitati te zapise, ali Helen je, vođena tugom, odlučila prekršiti majčinu želju. U dnevniku je pronašla šokantnu istinu – Sam nije njen brat, već njen biološki otac.
Njena majka je zapisala da Helenin “otac” nije mogao imati djecu zbog zdravstvenih problema. Kako nisu željeli koristiti spermu nepoznatog donora, zamolili su Sam-a, tada mladog muškarca i sina njenog muža, da bude donor. Tako je Helen rođena, a tajna je čuvana decenijama.
Otkriće je bacilo Helen u stanje potpunog šoka – njen “otac” je zapravo bio njen djed, njen “brat” njen pravi otac, a “sestre” ustvari njene tetke. Nakon što je pročitala dnevnik, odmah je nazvala Sama. Isprva mu je čestitala na rođenju sina, a zatim mu rekla da zna istinu. On je burno reagovao – optužio ju je da je povrijedila majčinu privatnost, počeo je vikati i vrijeđati je, i nakon toga je prekinuo svaki kontakt s njom.
Helen priznaje da je slomljena jer ne zna kako da obnovi odnos sa Samom. Kaže da ga želi u svom životu, ali da osjeća kao da je za njega potpuno nestala. Ostaje joj bol, osjećaj izgubljenosti i pitanje da li je ona zaista kriva za sve što se dogodilo.
