Neočekivani posjet
Kiša je padala po staklenom krovu luksuznog imanja na rubu Seattlea. Adrien Morel stajao je kraj kamina, držeći šalicu crne kave, naviknut na tišinu koja vlada u njegovom raskošnom domu. Ipak, iznenadni zvuk na predvorju probudio je njegovu pažnju.
Kad je otvorio vrata, ugledao je ženu, mokru i premorenu, s djevojčicom od dvije godine u naručju. Njezina odjeća bila je pohabana, a oči pune umora. Malena djevojčica tiho je promatrala okolinu, držeći se za majčin džemper.
— „Oprostite što smetam“, rekla je žena tiho. „Nisam jela dva dana… Mogu li očistiti vašu kuću samo za tanjur hrane za mene i moju kćer?“
Adrien je ostao zapanjen. Njegovo srce stalo je na trenutak kad je prepoznao Claru — svoju bivšu ljubav koja je prije sedam godina nestala iz njegova života.
Neočekivani susret i otkriće
Clara je stajala pred njim, sada teško prepoznatljiva, a u rukama joj je bila djevojčica s plavom kovrčavom kosom i svijetlim očima. Kad je Adrien upitao je li dijete njegovo, Clara je spustila pogled, ali on je već znao odgovor.
Pozvao ih je unutra, ponudio toplinu i hranu. Djevojčica, imenom Léna, privila se uz njega. Adrien je osjetio kako mu srce puca: propustio je godine svog djeteta.
Clara je potom ispričala svoju priču. Trudnoću je otkrila u trenutku kada je Adrienova tvrtka izlazila na burzu. Odlučila je nestati kako bi ga poštedjela patnje nakon što joj je dijagnosticiran rak. Rodila je sama i borila se za život svoje i djetetove budućnosti.
Povratak obiteljske rutine
Sljedećih dana Clara i Léna ostali su u vili. Adrien je učio kćer plesti kosu, kuhao za nju i vodio je u vrt. Clara se postupno ponovno povezala sa svojom strašću i kreativnošću, dok su zajedno gradili novi početak.
Iako su se pojavile komplikacije s Adrienovom majkom, hladnom i ambicioznom, njihova obitelj je ostala čvrsta. Adrien je jasno stavio do znanja:
— „Ti i Léna ste moja obitelj. Nitko vas neće uzeti od mene.“
Sretan kraj i novi početak
Jednog proljetnog jutra, pod procvali magnolijama, Adrien je kleknuo i pružio Clarini prsten. Sa suzama u očima, Clara je pristala. Léna je pljeskala malim ručicama, a njen smijeh bio je simbol novog početka i sreće za cijelu obitelj.
