Pripovjedač se prisjeća trenutka kada je, u zabačenom motelu s ljubavnicom, ugledao automobil svog punca ispred vrata. U sekundi ga je obuzela panika i misao da bi mogao biti razotkriven. Brzo je prekinuo susret, pokušavajući uvjeriti ljubavnicu da to nije pravi trenutak za njihov plan. Ona je otišla razočarana, dok je on ostao rastrgan bijesom i nervozom.
U naletu frustracije, prišao je automobilu za koji je mislio da pripada njegovom puncu i razbio oba retrovizora, vjerujući da je time izbacio sav pritisak i pokazao kontrolu nad situacijom. Sljedećeg dana, s osjećajem ponosa i nelagode, odlučio je ispričati svom puncu što je učinio.
No, uslijedio je obrat koji nije mogao ni zamisliti. Punac mu je rekao da je prethodnog dana vozio suprugin auto, a ona ga je vratila bez retrovizora. Sve što je pripovjedač smatrao svojom „pobjedom“ zapravo je bila velika zabluda.
Ironija situacije ogolila je njegovu slabost – dok je mislio da je nadmudrio sve oko sebe, zapravo je sam stvorio veći problem. Umjesto ozbiljnog sukoba, ostao je samo apsurd i humor koji proizlazi iz ljudskih pogrešaka i krivih procjena.
Priča nas podsjeća da ponekad u strahu i naglim reakcijama sami sebi stvorimo najveće neprilike – i da život često ima neočekivan smisao za humor.
