Mali, raščupan i zabrinut – pogled koji se ne zaboravlja.
Zaustavio sam se. Srce mi je snažno udaralo dok sam gledao psa zatvorenog u automobilu na suncu. Unutrašnjost vozila bila je poput pećnice.
Pokucao sam na prozor, ali nitko se nije javljao. Auto je bio prazan, a on je sjedio unutra – teško disao, s isplaženim jezikom i očima koje su tražile pomoć. Ljudi su prolazili, ali nitko nije reagirao.
Nisam mogao samo otići. Otvorio sam vrata, sjeo pored njega i ponudio vodu koju uvijek nosim tokom vrućih dana. Pio je pohlepno, a zatim me pogledao onim zahvalnim, tihim pogledom koji govori više od riječi.
Nekoliko minuta kasnije pojavio se vlasnik, zadihan i posramljen:
„Samo na pet minuta sam otišao.“
Ali i tih nekoliko minuta može biti kobno. Pas je pokazao koliko je opasno ostaviti životinju u automobilu po vrućini. Toplina u zatvorenom vozilu brzo postaje smrtonosna.
Tog dana sam shvatio nešto važno: ponekad nije potrebno veliko herojstvo da bi se spasio život. Dovoljno je primijetiti, reagirati i ne okrenuti glavu.
👉 Bi li ti stao da pomogneš u ovakvoj situaciji?
