Ljubav koja pobjeđuje vrijeme
Imam 19 godina, a moja sestra 16. Naši roditelji su razvedeni već pet godina. Iako su se razišli, nikada nije bilo mržnje među njima – samo tišina, tuga i nedovršene rečenice.
Prije nekoliko dana, mama je odlučila da pozove tatu na ručak. Rekla je da ga nismo dugo vidjele i da bi bilo lijepo da provedemo malo vremena zajedno. Tata je došao sa starim snimcima – kad smo bile male, kad smo pravile prve korake, kad smo se smijale bez prestanka. A onda… snimak njihovog vjenčanja.
U tom trenutku, oboje su zaplakali. Tiho, iskreno, kao da je neko konačno pustio osjećaje koje su godinama skrivali.
Tata je tada izvadio malu kutijicu s prstenom i kleknuo. Pred nama, njihovom djecom, ponovo je zaprosio mamu.
Ona je rekla “da”.
Danas smo ponovo porodica. Sve je još ljepše nego prije, jer znamo šta znači izgubiti pa opet pronaći ono pravo. I dalje se vole više od života – i to je najljepša priča koju mogu ispričati.
